1. Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman. Prič. 28, 6.
2. Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotiče se. Os. 4, 6. Jovan 16, 3. Rim. 10, 2.
3. Ludost čovječija prevraća put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda. 2.Car. 3, 10. Psal. 37, 7.
4. Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov. Jov 42, 11. Prič. 14, 20.
5. Lažan svjedok neće ostati bez kara, i ko govori laž, neće uteći. 2.Moj. 23, 1.
6. Mnogi ugađaju knezu, i svak je prijatelj čovjeku podatljivu. Dan. 11, 24.
7. Na siromaha mrze sva braća njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; viče za njima, ali ih nema. Prič. 10, 15.
8. Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naći će dobro.
9. Svjedok lažan neće ostati bez kara, i ko govori laž, poginuće. Dan. 6, 24.
10. Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima. Prop. 10, 6.
11. Razum zadržava čovjeka od gnjeva, i čast mu je mimoići krivicu. Prič. 11, 13. Prič. 25, 21. Mat. 5, 44. Rim. 12, 19. Ef. 4, 32.
12. Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.
13. Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.
14. Kuća i imanje našljeđuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena. 1.Moj. 24, 14. Prič. 18, 22. 2.Kor. 12, 14.
15. Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaće.
16. Ko drži zapovijesti, čuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuće. Luka 10, 28. Rim. 2, 7.
17. Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiće mu za dobro njegovo. Prič. 14, 21. Prop. 11, 1. 2.Kor. 9, 6.
18. Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.
19. Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije većma pokaraj.
20. Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.
21. Mnogo ima misli u srcu čovječijem, ali što Gospod naumi ono će ostati. 1.Moj. 37, 19. Jest. 9, 25. Prop. 7, 29. Isa. 14, 26. Jevr. 6, 17.
22. Želja čovjeku treba da je da čini milost, a bolji je siromah nego laža.
23. Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo. 1.Tim. 4, 8.
24. Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.Prič. 26, 15.
25. Udri potsmjevača da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku.
26. Sin sramotan i prijekoran upropašćuje oca i odgoni mater.
27. Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od riječi razumnijeh. Mat. 7, 15. Mar. 4, 24. Jovan 10, 5. Ef. 4, 14. 1.Tim. 4, 6.
28. Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnička proždiru nepravdu.
29. Gotovi su potsmjevačima sudovi i bezumnicima boj na leđa. Prič. 18, 6.