1. Odgovor blag utišava gnjev, a riječ prijeka podiže srdnju. Isu. 22, 21. Sud. 8, 3. Dela. 19, 40.
2. Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje. Psal. 59, 7.
3. Oči su Gospodnje na svakom mjestu gledajući zle i dobre. 2.Dnev. 16, 9. Jov 34, 21. Prič. 5, 21. Jer. 16, 17. Zah. 4, 10. Jevr. 4, 13.
4. Zdrav je jezik drvo životno, a opačina s njega kršenje od vjetra.
5. Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan.
6. U kući pravednikovoj ima mnogo blaga; a u dohotku je bezbožnikovu rasap. 2.Car. 23, 35.
7. Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumničko ne čini tako.
8. Žrtva je bezbožnička gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je. Isa. 61, 8. Jer. 6, 20. Os. 5, 6. Amos 5, 21. Amos 5, 22. Luka 18, 11.
9. Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi. Prič. 21, 21. Isa. 51, 1. Isa. 51, 7. 1.Tim. 6, 11.
10. Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeće.
11. Pakao je i pogibao pred Gospodom, akamoli srca sinova čovječijih. Jovan 2, 24. Dela. 1, 24.
12. Potsmjevač ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima.
13. Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh. Nem. 2, 2. Prič. 18, 14.
14. Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslađuju se bezumljem.
15. Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako.
16. Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom. Prič. 16, 8. Prop. 4, 6. 1.Tim. 6, 6.
17. Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja.
18. Čovjek gnjevljiv zameće raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svađu.
19. Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta.
20. Mudar je sin radost ocu, a čovjek bezuman prezire mater svoju.
21. Bezumlje je radost bezumniku, a razuman čovjek hodi pravo. Ef. 5, 15.
22. Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika.
23. Raduje se čovjek odgovorom usta svojih, i riječ u vrijeme kako je dobra! Prič. 1, 2.
24. Put k životu ide gore razumnome da se sačuva od pakla ozdo. Fil. 3, 20.
25. Gospod raskopava kuću ponositima, a među udovici utvrđuje.
26. Mrske su Gospodu misli zle, a besjede čistijeh mile su.
27. Lakomac zatire svoju kuću, a ko mrzi na poklone živ će biti. Isu. 6, 18. 1.Sam. 8, 3. Prič. 1, 19. Prič. 11, 29. Isa. 5, 8. Zah. 5, 3.
28. Srce pravednikovo premišlja šta će govoriti, a usta bezbožnička rigaju zlo. 1.Pet. 3, 15.
29. Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh čuje. Psal. 34, 15. Jovan 9, 31. Rim. 8, 26. Ef. 2, 12.
30. Vid očinji veseli srce, dobar glas goji kosti.
31. Uho koje sluša karanje životno nastavaće među mudrima.
32. Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman.
33. Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost. Luka 14, 10.