1. Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja? Psal. 22, 1.
  2. S oholosti bezbožnikove muče se ubogi; hvataju se ubogi prijevarom koju izmišljaju bezbožnici. Prič. 5, 22.
  3. Jer se bezbožnik diči željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje.Psal. 10, 13.
  4. Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: "on ne vidi." Nema Boga u mislima njegovijem.2.Car. 18, 35. Jov 21, 15. Os. 7, 10.
  5. Svagda su putovi njegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neće ni da gleda.
  6. U srcu svojem veli: neću posrnuti; zlo neće doći nigda.
  7. Usta su mu puna nevaljalijeh riječi, prijevare i uvrede, pod jezikom je njegovijem muka i pogibao. Jov 20, 13.
  8. Sjedi u zasjedi iza kuće; u potaji ubija pravoga; oči njegove vrebaju ubogoga. Psal. 64, 3. Prič. 1, 11.
  9. Sjedi u potaji kao lav u pećini; sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši u mrežu svoju.Psal. 17, 12. Psal. 22, 13.
  10. Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove.
  11. Kaže u srcu svome: "Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neće vidjeti nigda."
  12. Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh.
  13. Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreći u srcu svom da ti nećeš vidjeti?
  14. Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoćnik.
  15. Satri mišicu bezbožnome i zlome, da se traži i ne nađe bezbožnost njegova. Jov 38, 15. Jezek. 30, 21.
  16. Gospod je car svagda, dovijeka, nestaće neznabožaca sa zemlje njegove.
  17. Gospode! ti čuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje,
  18. Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti čovjeka sa zemlje.