1. Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko će stati preda me? Jov 9, 4. Jov 39, 37. Jov 40, 6. Jov 40, 19. 1.Kor. 10, 22.
2. Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je. 1.Moj. 14, 19. 2.Moj. 9, 29. 2.Moj. 19, 5. 5.Moj. 10, 14. Jov 35, 7. Psal. 24, 1. Rim. 11, 35. 1.Kor. 10, 26.
3. Neću mučati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova.
4. Ko će mu uzgrnuti gornju odjeću? k čeljustima njegovijem ko će pristupiti?
5. Vrata od grla njegova ko će otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh.
6. Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo.
7. Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi među njih.
8. Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se.
9. Kad kiha kao da munja sijeva, a oči su mu kao trepavice u zore.
10. Iz usta mu izlaze lučevi, i iskre ognjene skaču.
11. Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla.
12. Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta.
13. U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah.
14. Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmiče se.
15. Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj.
16. Kad se digne, dršću junaci, i od straha očišćaju se od grijeha svojih.
17. Da ga udari mač, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop.
18. Njemu je gvožđe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo.
19. Neće ga potjerati strijela, kamenje iz praće njemu je kao slamka;
20. Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se bačenom koplju.
21. Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu.
22. Čini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi.Jezek. 32, 2.
23. Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela.
24. Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se ničega ne boji. Jov 40, 14.
25. Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem.