1. Tada odgovori Elifas Temanac i reče:
2. Ako ti progovorimo, da ti neće biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori?
3. Gle, učio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si;
4. Riječi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrđivao si koljena koja klecahu.
5. A sada kad dođe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotače, smeo si se. Prič. 24, 10. Luka 4, 23.
6. Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje? Jov 1, 1. Prič. 3, 26.
7. Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni?
8. Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju. Psal. 7, 14.
9. Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih.
10. Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi lavićima satiru se. Jov 29, 17. Psal. 3, 7.
11. Lav gine nemajući lova, i lavići rasipaju se. Psal. 34, 10.
12. Još dođe tajno do mene riječ, i uho moje doču je malo.
13. U mislima o noćnijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude, Jov 33, 15.
14. Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje,
15. I duh prođe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se.Psal. 104, 4. Mat. 14, 26.
16. Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred očima mojima, i mučeći čuh glas:
17. Eda li je čovjek pravedniji od Boga? eda li je čovjek čistiji od tvorca svojega?
18. Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anđela svojih nalazi nedostataka; Jov 15, 15. 2.Pet. 2, 4.
19. Akamoli u onijeh koji stoje u kućama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac. 1.Kor. 3, 7.
20. Od jutra do večera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi. Isa. 38, 12.
21. Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.