1. Još govori Elijuj i reče:
2. Čujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me.
3. Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo. Jov 12, 11.
4. Razberimo što je pravo, izvidimo među sobom što je dobro.
5. Jer Jov reče: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu. Jov 27, 2. Jov 33, 9.
6. Hoću li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice. Jov 9, 17.
7. Koji je čovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh?
8. I da se druži s onima koji čine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?
9. Jer reče: ne pomaže čovjeku da ugađa Bogu. Jov 9, 22. Psal. 73, 14.
10. Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloća i nepravda od svemogućega.1.Moj. 18, 25. 5.Moj. 32, 4.
11. Jer po djelu plaća čovjeku i daje svakome da nađe prema putu svojemu. Prič. 24, 12. Mat. 16, 27. Otkr. 22, 12.
12. Doista Bog ne radi zlo i svemogući ne izvrće pravde.
13. Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu?
14. Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo; Prop. 12, 7.
15. Izginulo bi svako tijelo, i čovjek bi se povratio u prah.
16. Ako si dakle razuman, čuj ovo: slušaj glas riječi mojih.
17. Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoćeš li osuditi onoga koji je najpravedniji? 1.Moj. 18, 25. Jov 34, 30.
18. Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?
19. Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh. 5.Moj. 10, 17. Jov 21, 28. Dan. 4, 24.
20. Umiru začas, i u po noći uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.
21. Jer su oči njegove obraćene na putove čovječije i vidi sve korake njegove.
22. Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji čine bezakonje. Psal. 139, 11.
23. Jer nikome ne odgađa kad dođe da se sudi s Bogom. Jezd. 9, 13.
24. Satire jake nedokučljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto. Jov 12, 19.
25. Jer zna djela njihova, i dok obrati noć, satru se.
26. Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
27. Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;
28. Te dođe do njega vika siromahova, i ču viku nevoljnijeh. 2.Moj. 22, 23. Psal. 34, 17. Prop. 3, 16. Prop. 5, 8. Jak. 5, 4.
29. Kad on umiri, ko će uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko će ga vidjeti? i to biva i narodu i čovjeku,
30. Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu. 1.Car. 12, 28. 1.Car. 12, 30. Prič. 29, 2.
31. Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neću više griješiti.
32. A što ne vidim, ti me nauči; ako sam činio nepravdu, neću više.
33. Eda li će po tebi plaćati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori. Jer. 25, 28.
34. Ljudi će razumni sa mnom kazati, i mudar će čovjek pristati,
35. Da Jov ne govori razumno, i da riječi njegove nijesu mudre. Jov 35, 7. Jov 38, 2.
36. Oče moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.
37. Jer domeće na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama među nama, i mnogo govori na Boga.