1. A Jov odgovori i reče:
2. Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih. Jezek. 24, 16.
3. O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova,
4. Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga, Jov 13, 3.
5. Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao.
6. Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao.Jov 9, 19. Isa. 27, 4.
7. Ondje bi se pravedan čovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se zasvagda od svoga sudije.
8. Gle, ako pođem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga; Psal. 10, 1. 1.Tim. 6, 16.
9. Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti.
10. Ali on zna put moj; kad me okuša, izaći ću kao zlato. Psal. 17, 3. Jak. 1, 12.
11. Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zađoh. Jov 6, 10. Psal. 44, 18.
12. Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; čuvao sam riječi usta njegovijeh više nego svoj užitak.
13. Ali kad on što naumi, ko će ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono čini. Jov 34, 29. Prop. 3, 14. Rim. 9, 19. Jak. 1, 17.
14. I izvršiće što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo. 1.Sol. 3, 3.
15. Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega.Psal. 119, 120.
16. Bog je rastopio srce moje, svemogući me je uplašio.Psal. 22, 14.
17. Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene? Jov 6, 9.