1. A kad ču Sanavalat i Tovija i Gisem Arapin i ostali naši neprijatelji da sam sazidao zid i da nije ostalo u njemu ništa provaljeno, a do tada još ne bijah namjestio krila na vrata, Nem. 2, 10. Nem. 3, 1. Nem. 3, 3. Nem. 7, 1.
  2. Posla Sanavalat i Gisem k meni i poruči: hodi da se sastanemo u kom selu u polju Ononskom. A oni mišljahu zlo po me. 1.Dnev. 8, 12. Nem. 11, 25. Nem. 11, 35. Psal. 12, 2. Prič. 26, 24. Prop. 4, 4. Mih. 7, 4.
  3. I poslah k njima glasnike i poručih: u poslu sam velikom, zato ne mogu doći. Jer bi stao posao kad bih ga ostavio da dođem k vama. Prič. 14, 15.
  4. I slaše tako k meni četiri puta; i ja im onako odgovorih. Prič. 1, 10.
  5. Tada Sanavalat posla k meni tako peti put slugu svojega s knjigom otvorenom u ruci.
  6. A u njoj pisaše: čuje se po narodima i Gasmuj kaže da se ti i Judejci mislite odmetnuti, zato zidaš zid, i hoćeš da im budeš car, kako se govori, Jezd. 4, 13. Jer. 9, 3. Luka 23, 2. Rim. 3, 8. 2.Kor. 6, 8. 1.Pet. 2, 12. 1.Pet. 2, 19.
  7. I da si postavio proroke da razglašuju za tebe u Jerusalimu i govore: car je u Judeji. A to će doći do cara; nego hodi da se dogovorimo.
  8. Tada poslah k njemu i poručih: nije tako kako ti kažeš; nego si sam izmislio. Jov 13, 4. Psal. 36, 3. Isa. 59, 4. Dan. 11, 27.
  9. Jer oni svi šćahu nas uplašiti govoreći: klonuće ruke njihove od posla i neće se svršiti. Zato, Bože, ukrijepi ruke moje.5.Moj. 33, 25. Psal. 56, 3. Isa. 41, 10. Jezek. 30, 24. 2.Kor. 12, 9.
  10. Jošte otidoh u kuću Semaji sinu Dalaje sina Metaveilova, koji se bješe zatvorio, i reče mi: da otidemo zajedno u dom Božji usred crkve i da zaključamo vrata crkvi, jer će doći da te ubiju, doći će noću da te ubiju.Prič. 26, 24.
  11. A ja rekoh: zar će čovjek kakav sam ja bježati? ili ko bi ovaki kakav sam ja ušao u crkvu da ostane u životu? neću ići. Prič. 28, 1.
  12. I razumjeh da ga nije Bog poslao, nego to proroštvo kaza za me, jer ga Tovija i Sanavalat potkupiše. Jezek. 13, 22.
  13. Zato bješe potkupljen da me uplaši da onako učinim i zgriješim da bih se osramotio da me mogu ružiti.
  14. Pomeni, Bože moj, Toviju i Sanavalata po ovijem djelima njihovijem, i Noadiju proročicu i druge proroke koji me šćahu uplašiti. Nem. 13, 29. Jezek. 13, 17.
  15. I tako dovrši se zid dvadeset petoga dana mjeseca Elula za pedeset i dva dana.
  16. I kad čuše svi neprijatelji naši i vidješe svi narodi koji bijahu oko nas, uplašiše se vrlo, jer poznaše da je Bog naš učinio to djelo. Nem. 2, 10. Nem. 4, 1. Nem. 4, 7. Nem. 6, 1. Psal. 126, 2.
  17. I u one dane mnogi glavari Judejski slahu knjige Toviji, i od Tovije njima dolažahu knjige.
  18. Jer mnogi Judejci bijahu mu se zakleli; jer bješe zet Sehaniji sinu Arahovu, i Joanan sin njegov bješe oženjen kćerju Mesulama sina Varahijina.
  19. I govorahu preda mnom dobro o njemu, i riječi moje dokazivahu mu; i Tovija slaše knjige da me uplaši.