1. A carica Savska ču glas o Solomunu, pa dođe u Jerusalim da iskuša Solomuna zagonetkama sa silnom pratnjom i s kamilama koje nošahu mirisa i zlata vrlo mnogo i dragog kamenja; i došavši k Solomunu govori s njim o svemu što joj bješe u srcu. 1.Car. 10, 1. 2.Dnev. 9, 9. Psal. 39, 4. Psal. 78, 2. Prič. 1, 5. Jezek. 21, 5. Mat. 12, 42. Mat. 13, 11. Mat. 13, 35. Luka 11, 31.
  2. I Solomun joj odgovori na sve riječi njezine; ne bješe od cara sakriveno ništa da joj ne bi odgovorio.
  3. A kad carica Savska vidje mudrost Solomunovu i dom koji bješe sazidao,
  4. I jela na stolu njegovu, i stanove sluga njegovijeh i dvorbu dvorana njegovijeh i odijelo njihovo, i peharnike njegove i njihovo odijelo, i njegove žrtve paljenice koje prinošaše u domu Gospodnjem, ona dođe izvan sebe,
  5. Pa reče caru: istina je što sam čula u svojoj zemlji o stvarima tvojim i o mudrosti tvojoj.
  6. Ali ne htjeh vjerovati što govorahu dokle ne dođem i vidim svojim očima; a gle, ni pola mi nije kazano o velikoj mudrosti tvojoj; nadvisio si glas koji sam slušala.
  7. Blago ljudima tvojim i blago svijem slugama tvojim, koje jednako stoje pred tobom i slušaju mudrost tvoju.
  8. Da je blagosloven Gospod Bog tvoj, kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ mjesto Gospoda Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izrailja da bi ga utvrdio dovijeka, zato im postavi tebe carem da sudiš i dijeliš pravicu.Psal. 72, 18.
  9. Potom dade caru sto i dvadeset talanata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja; nigda više ne bi takvih mirisa kakve dade carica Savska caru Solomunu.
  10. I sluge Hiramove i sluge Solomunove koje donesoše zlata iz Ofira, dovezoše drveta almugima i dragoga kamenja. 1.Car. 5, 2. 1.Car. 9, 27. 1.Car. 10, 11. 2.Dnev. 8, 18. Psal. 72, 10.
  11. I načini car od toga drveta almugima put u dom Gospodnji i u dom carev, i gusle i psaltire za pjevače; nigda se prije nijesu vidjele take stvari u zemlji Judinoj.
  12. A car Solomun dade carici Savskoj što god zaželje i zaiska osim uzdarja za ono što bješe donijela caru. Potom ona otide i vrati se u zemlju svoju sa slugama svojim.
  13. A zlata što dohođaše Solomunu svake godine bješe šest stotina i šezdeset i šest talanata,
  14. Osim onoga što donošahu trgovci i oni koji prodavahu mirise; i svi carevi arapski i glavari zemaljski donošahu Solomunu zlato i srebro. Psal. 68, 29. Psal. 72, 10. Isa. 45, 14. Isa. 60, 6. Jer. 25, 24.
  15. I načini car Solomun dvjesta štitova od kovanoga zlata, šest stotina sikala kovanoga zlata dajući na jedan štit,
  16. I tri stotine malijeh štitova od kovanoga zlata, dajući trista sikala zlata na jedan štitić. I ostavi ih car u domu od šume Livanske.
  17. I načini car velik prijesto od slonove kosti, i obloži ga čistijem zlatom.
  18. A bijaše šest basamaka u prijestola, i podnožje od zlata sastavljeno s prijestolom, i ručice s obje strane sjedišta, i dva lava stajahu pokraj ručica.
  19. I dvanaest lavova stajaše na šest basamaka otud i odovud. Ne bi taki načinjen ni u kojem carstvu.
  20. I svi sudovi iz kojih pijaše car Solomun bijahu zlatni, i svi sudovi u domu od šume Livanske bijahu od čistoga zlata; od srebra ne bješe ništa; srebro bješe ništa za vremena Solomunova.
  21. Jer careve lađe hođahu u Tarsis sa slugama Hiramovijem: jedanput u tri godine vraćahu se lađe Tarsiske donoseći zlato i srebro, slonove kosti i majmune i paune. 1.Car. 10, 22. Psal. 48, 7. Psal. 72, 10. Isa. 2, 16. Isa. 23, 6. Isa. 23, 14. Jona 1, 3.
  22. Tako car Solomun bijaše veći od svijeh careva zemaljskih bogatstvom i mudrošću. 1.Car. 3, 12. 2.Dnev. 9, 27. Psal. 89, 27. Mat. 12, 42. Kol. 2, 2.
  23. I svi carevi zemaljski tražahu da vide Solomuna da čuju mudrost njegovu, koju mu dade Gospod u srce.
  24. I donošahu mu svi dare, sudove srebrne i sudove zlatne, i haljine i oružje i mirise, konje i mazge svake godine, Psal. 72, 10. Psal. 72, 15.
  25. Tako da imaše Solomun četiri tisuće staja za konje i kola, i dvanaest tisuća konjika, koje namjesti po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jerusalimu. 1.Car. 4, 26. 2.Dnev. 1, 14.
  26. I vladaše nad svijem carevima od rijeke do zemlje Filistejske i do međe Misirske. 1.Moj. 15, 18. 1.Car. 4, 21. Psal. 72, 8.
  27. I učini car, te u Jerusalimu bješe srebra kao kamena, a kedrovijeh drva kao divljih smokava koje rastu po polju, tako mnogo. 1.Car. 10, 27. 2.Dnev. 1, 15.
  28. I dovođahu Solomunu konje iz Misira i iz svijeh zemalja. 5.Moj. 17, 16. 1.Car. 4, 26. 2.Dnev. 1, 16. Isa. 2, 7. Isa. 31, 1.
  29. A ostala djela Solomunova prva i pošljednja nijesu li zapisana u knjizi Natana proroka i u proročanstvu Ahije Silomljanina i u utvari Ida vidioca o Jerovoamu sinu Navatovu? 1.Car. 11, 29. 1.Car. 11, 41. 2.Dnev. 12, 15. 2.Dnev. 13, 22.
  30. A carova Solomun u Jerusalimu nad svijem Izrailjem četrdeset godina. 1.Car. 11, 42.
  31. I počinu Solomun kod otaca svojih, i pogreboše ga u gradu Davida oca njegova; a na njegovo mjesto zacari se Rovoam sin njegov.