1. A kad prođe dvadeset godina, u koje sazida Solomun dom Gospodnji i dom svoj, 1.Car. 9, 10.
  2. Pogradi Solomun gradove, koje mu dade Hiram, i naseli onuda sinove Izrailjeve.
  3. Potom otide Solomun na Emat Sovski, i osvoji ga. 4.Moj. 13, 32. 2.Sam. 8, 3.
  4. I sazida Tadmor u pustinji i sve gradove za žitnice sazida u Ematu. 1.Car. 9, 17.
  5. Sazida i Vet-Oron gornji i Vet-Oron donji, tvrde gradove, sa zidovima, vratima i prijevornicama, 2.Dnev. 14, 7.
  6. I Valat i sve gradove u kojima Solomun imaše žitnice, i gradove u kojima mu bijahu kola, i gradove u kojima bijahu konjici, i što god Solomunu bi volja zidati u Jerusalimu i na Livanu i u svoj zemlji carstva svojega. Isu. 15, 11.
  7. I sav narod što bješe ostao od Heteja i od Amoreja i od Ferezeja i od Jeveja i od Jevuseja, koji ne bijahu od Izrailja, 1.Moj. 10, 15. 5.Moj. 7, 1. 1.Car. 9, 20.
  8. Od sinova njihovijeh koji bjehu ostali iza njih u zemlji, kojih ne potrše sinovi Izrailjevi, njih nagna Solomun da plaćaju danak do današnjega dana.
  9. A od sinova Izrailjevijeh, kojih ne učini Solomun robovima za svoj posao, nego bijahu vojnici i poglavari nad vojvodama njegovijem, i zapovjednici nad kolima i konjicima njegovijem, 2.Moj. 19, 5. 3.Moj. 25, 39. 5.Moj. 23, 19. Gal. 4, 28. Gal. 4, 31.
  10. Od njih bijaše glavnijeh nastojnika, koje imaše car Solomun, dvjesta i pedeset, koji upravljahu narodom. 1.Car. 5, 16. 2.Dnev. 2, 18.
  11. I kćer faraonovu preseli Solomun iz grada Davidova u dom koji joj sazida, jer reče: neće sjedjeti žena moja u domu Davida cara Izrailjeva, jer je svet što je došao u nj kovčeg Gospodnji. 1.Car. 3, 1.
  12. Tada prinošaše Solomun žrtve paljenice Gospodu na oltaru Gospodnjem koji načini pred trijemom,
  13. Što trebaše od dana na dan prinositi po zapovijesti Mojsijevoj, u subote i na mladine i na praznike, tri puta u godini, na praznik prijesnijeh hljebova i na praznik sedmica i na praznik sjenica. 2.Moj. 23, 14. 2.Moj. 29, 38. 4.Moj. 28, 3. 4.Moj. 28, 9. 4.Moj. 28, 11. 4.Moj. 28, 26. 5.Moj. 16, 16.
  14. I postavi po naredbi Davida oca svojega redove svešteničke prema službi njihovoj, i Levitske prema dužnosti njihovoj, da hvale Boga i služe pred sveštenicima kako treba svaki dan, i vratare po redovima njihovijem nad svakim vratima; jer taka bijaše zapovijest Davida čovjeka Božijega.1.Dnev. 9, 17. 1.Dnev. 24, 1. 1.Dnev. 25, 1. 2.Dnev. 5, 11. Luka 1, 5. Luka 1, 8.
  15. I ne otstupiše od zapovijesti careve za sveštenike i Levite ni u čem, ni za riznice.
  16. Tako se svrši sve djelo Solomunovo od onoga dana kad bi osnovan dom Gospodnji pa dokle ga ne dovrši, i gotov bi dom Gospodnji.
  17. Tada otide Solomun u Esion-Gaver i u Elot na brijegu morskom u zemlji Edomskoj. 5.Moj. 2, 8. 1.Car. 9, 26. 2.Car. 14, 22.
  18. A Hiram posla mu po svojim slugama lađe i sluge vješte moru, i otidoše sa slugama Solomunovijem u Ofir i uzeše odande četiri stotine i pedeset talanata zlata i donesoše caru Solomunu. 1.Moj. 10, 29. 1.Car. 9, 27. 2.Dnev. 9, 10. 2.Dnev. 9, 13. Jov 22, 24. Isa. 13, 12.