1. I tako se svrši sav posao što uradi Solomun za dom Gospodnji; i unese Solomun što bješe posvetio David otac njegov, i srebro i zlato i sudove, i ostavi u riznicu doma Božijega. 1.Car. 7, 51. 1.Dnev. 22, 14.
  2. Tada sabra Solomun starješine Izrailjeve i sve glavare plemenske, knezove domova otačkih sinova Izrailjevijeh u Jerusalim da prenesu kovčeg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova, koje je Sion.1.Car. 8, 1. 1.Dnev. 6, 12. 1.Dnev. 29, 1. 2.Dnev. 1, 2.
  3. I skupiše se k caru svi ljudi Izrailjevi na praznik koji biva sedmoga mjeseca. 1.Car. 8, 2. 2.Dnev. 7, 8. Jezek. 45, 25.
  4. I kad dođoše sve starješine Izrailjeve, uzeše Leviti kovčeg. Isu. 3, 6.
  5. I prenesoše kovčeg i šator od sastanka i sve sudove svete što bjehu u šatoru, prenesoše sveštenici i Leviti.
  6. A car Solomun i sav zbor Izrailjski koji se sabra k njemu prinesoše pred kovčegom na žrtvu ovaca i goveda toliko da se ne mogaše od mnoštva ni izbrojiti ni proračunati.
  7. I unesoše sveštenici kovčeg zavjeta Gospodnjega na mjesto njegovo, u unutrašnji dom, u svetinju nad svetinjama, pod krila heruvimima.
  8. Jer heruvimima bijahu raširena krila nad mjestom gdje će stajati kovčeg i zaklanjahu heruvimi kovčeg i poluge njegove ozgo.
  9. I povukoše mu poluge tako da im se krajevi viđahu od kovčega na prednjoj strani svetinje nad svetinjama, ali se napolje ne viđahu, i ostaše ondje do danas.
  10. U kovčegu ne bješe ništa osim dvije ploče koje metnu Mojsije na Horivu kad Gospod učini zavjet sa sinovima Izrailjevijem pošto izidoše iz Misira. 5.Moj. 10, 2. 2.Dnev. 6, 11.
  11. A kad sveštenici izidoše iz svetinje, jer sveštenici koji se nađoše osveštaše se ne pazeći na red,
  12. I Leviti pjevači svi, koji bijahu uz Asafa i Emana i Jedutuna, i sinovi njihovi i braća njihova, obučeni u tanko platno, stajahu s kimvalima i psaltirima i s guslama s istočne strane oltaru, i s njima sto i dvadeset sveštenika, koji trubljahu u trube, 1.Dnev. 15, 16. 1.Dnev. 15, 24. 2.Dnev. 7, 6. 2.Dnev. 29, 25.
  13. I kad oni koji trubljahu u trube i koji pjevahu, složno jednijem glasom hvaljahu i slavljahu Gospoda, i kad podizahu glas uz trube i kimvale i gusle, hvaleći Gospoda da je dobar, da je dovijeka milost njegova, tada se napuni oblaka dom Gospodnji,1.Dnev. 16, 34. 1.Dnev. 16, 41. 2.Dnev. 7, 3. Psal. 136, 1. Psal. 136, 26.
  14. Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka, jer se slave Gospodnje napuni dom Božji. 2.Moj. 40, 35. 2.Dnev. 7, 2. Isa. 6, 4. Agej 2, 7. 2.Kor. 2, 11. Otkr. 15, 8.