1. Potom posla Jezekija k svemu Izrailju i Judi, i napisa knjige sinovima Jefremovijem i Manasijinim da dođu u dom Gospodnji u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevu.
2. Jer car i knezovi njegovi i sav zbor svijećaše u Jerusalimu da slave pashu drugoga mjeseca. 4.Moj. 9, 10. 4.Moj. 9, 11.
3. Jer je ne mogaše slaviti u to vrijeme, jer ne bijaše dosta sveštenika posvećenijeh i narod se ne bješe skupio u Jerusalim. 2.Moj. 12, 6. 2.Dnev. 29, 34. 2.Dnev. 30, 15.
4. I to bi po volji caru i svemu zboru.
5. I odrediše da oglase po svemu Izrailju od Virsaveje do Dana da dođu u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevu, jer je odavna ne bjehu slavili kako je napisano.
6. I tako otidoše glasnici s knjigama od cara i od knezova po svemu Izrailju i Judi, i po zapovijesti carevoj govorahu: sinovi Izrailjevi, obratite se ka Gospodu Bogu Avramovu, Isakovu i Izrailjevu, pa će se i on obratiti k ostatku koji ste ostali od ruku careva Asirskih.1.Sam. 7, 3. 2.Car. 15, 19. 2.Car. 15, 29. Jer. 51, 31. Os. 6, 1. Joil 2, 13. Mal. 3, 7.
7. Ne budite kao oci vaši i kao braća vaša što griješiše Gospodu Bogu otaca svojih, te ih dade da budu čudo, kako vidite. 2.Dnev. 29, 8. Jezek. 20, 18.
8. Ne budite dakle tvrdovrati kao oci vaši, dajte ruke Gospodu i hodite u svetinju njegovu koju je osvetio navijek, i služite Gospodu Bogu svojemu, pa će se odvratiti od vas žestina gnjeva njegova. 5.Moj. 10, 16. 2.Dnev. 29, 10.
9. Jer ako se obratite ka Gospodu, braća će vaša i sinovi vaši steći milost u onijeh koji ih zarobiše, te će se vratiti u ovu zemlju; jer je Gospod Bog vaš milostiv i žalostiv, i neće odvratiti lica od vas, ako se obratite k njemu. 2.Moj. 34, 6. 3.Moj. 26, 40. Isa. 55, 7. Mih. 7, 18.
10. A kad ti glasnici iđahu od grada do grada po zemlji Jefremovoj i Manasijinoj dori do Zavulona, potsmijevahu im se i rugahu im se. 2.Dnev. 34, 9. 2.Dnev. 36, 16. Nem. 2, 19. Mat. 21, 35. Dela. 17, 32.
11. Ali neki od Asira i od Manasije i od Zavulona pokorivši se dođoše u Jerusalim. 2.Dnev. 11, 16. 2.Dnev. 30, 25.
12. I nad Judu dođe ruka Gospodnja, te im dade jedno srce da učine što bješe zapovjedio car i knezovi po riječi Gospodnjoj. 2.Dnev. 29, 25. 2.Dnev. 29, 36. Psal. 110, 3. 2.Kor. 3, 5. Jevr. 13, 21.
13. I skupi se u Jerusalim mnoštvo naroda da praznuju praznik prijesnijeh hljebova drugog mjeseca, i bi sabor veoma velik.
14. Tada se podigoše, i oboriše oltare što bijahu u Jerusalimu, i sve oltare kadione oboriše i baciše u potok Kison. 2.Dnev. 28, 24. Isa. 2, 17.
15. Potom zaklaše pashu četrnaestoga dana drugoga mjeseca; a sveštenici i Leviti postidjevši se osveštaše se, i unesoše žrtve paljenice u dom Gospodnji.2.Dnev. 29, 24.
16. I stadoše svojim redom kako treba po zakonu Mojsija sluge Božijega; i sveštenici kropiše krvlju primajući iz ruke Levitima. 2.Dnev. 34, 30.
17. I jer ih mnogo bijaše u zboru koji se ne bjehu osveštali; zato Leviti klahu pashu za svakoga koji ne bješe čist da bi ih posvetili Gospodu. 2.Dnev. 29, 34.
18. Jer mnoštvo naroda, mnogi od Jefrema i od Manasije i od Isahara i od Zavulona ne očistiše se, nego jedoše pashu ne kako je napisano. Ali se za njih pomoli Jezekija govoreći: Gospod blagi neka očisti svakoga, 2.Moj. 12, 43. 2.Dnev. 30, 25. 2.Dnev. 34, 9. 1.Kor. 11, 27.
19. Ko je upravio srce svoje da traži Boga Gospoda, Boga otaca svojih, ako i ne bi bio čist prema svetom očišćenju. 1.Sam. 7, 3. 1.Dnev. 29, 18. 2.Dnev. 19, 3. Jov 11, 13.
20. I usliši Gospod Jezekiju, i sačuva narod. 2.Moj. 15, 26. Jak. 5, 16.
21. I tako sinovi Izrailjevi koji bjehu u Jerusalimu praznovaše praznik prijesnijeh hljebova sedam dana u velikom veselju, i hvaljahu Gospoda svaki dan Leviti i sveštenici uz oruđa za slavu Gospodnju.2.Moj. 12, 15. Luka 22, 1. Luka 22, 7. 1.Kor. 5, 7.
22. I Jezekija govori ljubazno sa svijem Levitima koji vješti bijahu službi Gospodnjoj; i jedoše o prazniku sedam dana prinoseći žrtve zahvalne i slaveći Gospoda Boga otaca svojih. 5.Moj. 33, 10. 2.Dnev. 17, 9. Jezd. 10, 11. 2.Tim. 4, 2.
23. I sav zbor dogovori se da praznuje još sedam dana; i praznovaše još sedam dana u veselju. 1.Car. 8, 65.
24. Jer Jezekija car Judin dade zboru tisuću junaca i sedam tisuća ovaca; a knezovi dadoše zboru tisuću junaca i deset tisuća ovaca; i osvešta se mnogo sveštenika. 2.Dnev. 29, 34.
25. I tako se proveseli sav zbor Judin i sveštenici i Leviti, i sav zbor što bješe došao od Izrailja, i došljaci što bjehu došli iz zemlje Izrailjeve i koji življahu u zemlji Judinoj. 2.Dnev. 30, 11. 2.Dnev. 30, 18.
26. I bi veselje veliko u Jerusalimu; jer od vremena Solomuna sina Davidova cara Izrailjeva ne bi tako u Jerusalimu.
27. Potom ustaše sveštenici i Leviti i blagosloviše narod; i uslišen bi glas njihov, i molitva njihova dođe u stan svetinje Gospodnje na nebo. 4.Moj. 6, 23.