1. Tada sav narod Judin uze Oziju, kome bijaše šesnaest godina, i zacariše ga na mjesto oca njegova Amasije.
2. On sazida Elot povrativ ga Judi pošto car počinu kod otaca svojih.
3. Oziji bijaše šesnaest godina kad se zacari, i carova pedeset i dvije godine u Jerusalimu. Materi mu bijaše ime Jeholija iz Jerusalima.
4. On činjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je činio Amasija otac njegov.
5. I tražaše Boga dokle živ bijaše Zaharija koji razumijevaše utvare Božije; i dokle god tražaše Gospoda, davaše mu sreću Bog. 1.Moj. 41, 15. 2.Dnev. 24, 2. 2.Dnev. 29, 1. Dan. 1, 17. Dan. 2, 19.
6. Jer izašav vojevaše s Filistejima, i obori zidove Gatu i zidove Javni i zidove Azotu; i sazida gradove u zemlji Azotskoj i po Filistejima. 2.Dnev. 21, 16. Isa. 14, 29.
7. I Bog mu pomože protiv Filisteja i protiv Arapa, koji življahu u Gurvalu, i protiv Maonaca.1.Dnev. 5, 20. 2.Dnev. 14, 11. Dela. 26, 22.
8. I Amonci davahu dare Oziji, i raznese se ime njegovo do Misira, jer osili veoma.1.Moj. 19, 38. 1.Sam. 11, 1. 2.Sam. 8, 2. 2.Dnev. 17, 11.
9. I sazida Ozija kule u Jerusalimu na vratima na uglu, i na vratima u dolu, i na uglu, i utvrdi ih. 1.Car. 14, 13. Nem. 3, 19. Zah. 14, 10.
10. Sazida i u pustinji kule, i iskopa mnogo studenaca, jer imaše mnogo stoke i u dolinama i u ravnicama, i ratara i vinogradara po brdima i na Karmilu, jer mu mila bješe poljska radnja.2.Dnev. 21, 16.
11. I imaše Ozija ubojitu vojsku, koja iđaše u rat u četama brojem, kako ih izbroji Jeilo pisar i Masija upravitelj, pod upravom Ananije vojvode careva.
12. Svega na broj bijaše glavara domova otačkih hrabrijeh junaka dvije tisuće i šest stotina,
13. A pod njihovom rukom vojske tri stotine i sedam tisuća i pet stotina hrabrijeh vojnika, da pomažu caru protiv neprijatelja.
14. I načini Ozija svoj vojsci štitove i koplja i šljemove i oklope i lukove i kamenje za praće.
15. I načini u Jerusalimu bojne sprave vrlo vješto izmišljene da stoje na kulama i na uglovima da meću strijele i veliko kamenje; i raznese se ime njegovo daleko, jer mu se divno pomagaše dokle osili.
16. Ali kad osili, ponese se srce njegovo, te se pokvari, i sagriješi Gospodu Bogu svojemu, jer uđe u crkvu Gospodnju da kadi na oltaru kadionom;5.Moj. 8, 14. 5.Moj. 32, 15. 1.Sam. 13, 9. 2.Car. 16, 12. 2.Dnev. 16, 12. 2.Dnev. 25, 19. Avak. 2, 4. Kol. 2, 18.
17. A za njim uđe Azarija sveštenik i s njim osamdeset sveštenika Gospodnjih hrabrijeh ljudi; 1.Dnev. 6, 10.
18. I opriješe se caru Oziji govoreći: nije tvoje, Ozija, kaditi Gospodu, nego sveštenika sinova Aronovijeh koji su posvećeni da kade; izidi iz svetinje, jer si zgriješio, i neće ti biti na čast pred Gospodom Bogom. 2.Moj. 30, 7. 4.Moj. 16, 40. 2.Dnev. 19, 2. Jer. 13, 8. Mat. 14, 4.
19. Tada se razgnjevi Ozija držeći u ruci kadionicu da kadi; i kad se gnjevljaše na sveštenike, izide mu guba na čelu pred svijem sveštenicima u domu Gospodnjem kod oltara kadionoga.4.Moj. 12, 10. 2.Car. 15, 5.
20. I pogleda ga Azarija poglavar sveštenički i svi sveštenici, a on gubav na čelu; i brže ga izvedoše napolje, a i sam pohitje da izide, jer ga Gospod udari. Jest. 6, 12. Dela. 21, 30.
21. I osta car Ozija gubav do smrti svoje, i sjeđaše u odvojenom domu gubav, jer bi odlučen od doma Gospodnjega; a Jotam sin njegov upravljaše domom carevijem i suđaše narodu u zemlji. 2.Car. 15, 5.
22. A ostala djela Ozijina prva i pošljednja napisao je prorok Isaija sin Amosov.Isa. 1, 1.
23. I počinu Ozija kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u grobnom polju carskom, jer rekoše: gubav je. I zacari se na njegovo mjesto Jotam sin njegov. Isa. 6, 1.