1. A kad dođe Rovoam u Jerusalim, sazva dom Judin i Venijaminov, sto i osamdeset tisuća odabranijeh vojnika, da zavojšte na Izrailja da povrate carstvo Rovoamu. 1.Car. 12, 21.
2. Ali dođe riječ Gospodnja Semaji čovjeku Božijemu govoreći: 5.Moj. 33, 1. 1.Sam. 2, 27. 1.Car. 12, 22. 2.Dnev. 8, 14. 1.Tim. 6, 11.
3. Kaži Rovoamu sinu Solomunovu caru Judinu i svijem sinovima Izrailjevijem od Jude i Venijamina, i reci:
4. Ovako veli Gospod: ne idite i ne bijte se s braćom svojom, vratite se svak svojoj kući, jer sam ja naredio tako da bude. I oni poslušaše riječ Gospodnju i vratiše se i ne idoše na Jerovoama.
5. I Rovoam sjede u Jerusalimu, i sazida tvrde gradove u zemlji Judinoj; 2.Dnev. 17, 2. 2.Dnev. 27, 3.
6. Sazida Vitlejem i Itam i Tekuju, 1.Moj. 35, 19. Sud. 15, 8. 1.Sam. 17, 12. 2.Sam. 14, 2. 1.Dnev. 4, 31. 2.Dnev. 20, 20. Nem. 3, 5. Jer. 6, 1. Amos 1, 1. Mat. 2, 1.
7. I Vet-Sur i Sohot i Odolam,
8. I Gat i Marisu i Zif,
9. I Adoraim i Lahis i Aziku,
10. I Saraju i Ejalon i Hevron, koji su u zemlji Judinoj i Venijaminovoj tvrdi gradovi.
11. A kad utvrdi te gradove, namjesti u njima zapovjednike, i staje za žito i za ulje i za vino, 2.Dnev. 17, 2.
12. I u svakom gradu štitova i kopalja, i utvrdi ih jako. Tako njegov bijaše Juda i Venijamin.
13. I sveštenici i Leviti, koji bijahu po svemu Izrailju, sabraše se k njemu iz svijeh krajeva svojih.
14. Jer ostaviše Leviti podgrađa svoja i dostojanja svoja, i otidoše u Judejsku i u Jerusalim, jer ih otjera Jerovoam i sinovi njegovi da ne vrše službe svešteničke Gospodu. 4.Moj. 35, 2. Isu. 21, 20. Isu. 21, 38. 1.Car. 12, 28. 2.Dnev. 13, 9.
15. I postavi sebi sveštenike za visine i za đavole i za teoce, koje načini. 3.Moj. 17, 7. 5.Moj. 32, 15. 1.Car. 12, 28. 1.Car. 12, 31. Os. 13, 2. 1.Kor. 10, 20. Otkr. 16, 14.
16. A za njima iz svijeh plemena Izrailjevijeh koji upraviše srce svoje da traže Gospoda Boga Izrailjeva, dođoše u Jerusalim da prinesu žrtvu Gospodu Bogu otaca svojih.2.Dnev. 15, 9. Psal. 69, 32. Jezek. 37, 16.
17. I tako utvrdiše carstvo Judino, i ukrijepiše Rovoama sina Solomunova za tri godine, jer za te tri godine hođahu putem Davidovijem i Solomunovijem. 2.Dnev. 12, 1. Os. 6, 4. Mat. 13, 18.
18. A Rovoam se oženi Maeletom kćerju Jerimota sina Davidova i Avihailom kćerju Esijava sina Jesejeva,
19. Koja mu rodi sinove: Jeusa i Samariju i Zama.
20. A poslije nje oženi se Mahom kćerju Avesalomovom, koja mu rodi Aviju i Ataja i Zivu i Selomita. 1.Car. 15, 2. 2.Dnev. 13, 2.
21. A ljubljaše Rovoam Mahu kćer Avesalomovu većma od svijeh žena svojih i inoča svojih; jer imaše osamnaest žena i šezdeset inoča, i rodi dvadeset i osam sinova i šezdeset kćeri.
22. I Rovoam postavi Aviju sina Mašina poglavarom i knezom nad braćom njegovom, jer ga šćaše postaviti carem. 5.Moj. 21, 15.
23. I mudro radeći rasturi sve sinove svoje po svijem krajevima Judinijem i Venijaminovijem, po svijem tvrdijem gradovima, i dade im hrane izobila, i dovede im mnogo žena.