1. I govori Jelisije ženi kojoj sina povrati u život, i reče: ustani i idi s domom svojim, i skloni se gdje možeš; jer je Gospod dozvao glad koja će doći i biti na zemlji sedam godina. 3.Moj. 26, 19. 3.Moj. 26, 26. 2.Sam. 24, 13. 1.Car. 17, 1. 2.Car. 4, 35. Psal. 105, 16. Agej 1, 11.
2. A žena usta, i učini kako reče čovjek Božji, jer otide s domom svojim i osta u zemlji Filistejskoj sedam godina.
3. A kad prođe sedam godina, vrati se žena iz zemlje Filistejske, i otide da moli cara za kuću svoju i za njivu svoju.
4. A car govoraše s Gijezijem, momkom čovjeka Božijega, i reče: pripovjedi mi sva velika djela koja je učinio Jelisije. 2.Car. 5, 27.
5. A kad on pripovjedaše caru kako je mrtva oživio, gle, žena, kojoj je sina oživio, stade moliti cara za kuću svoju i za njivu svoju. A Gijezije reče: gospodaru moj, care, ovo je ona žena i ovo je sin njezin, kojega je Jelisije oživio. 2.Car. 4, 35.
6. Tada car zapita ženu, i ona mu pripovjedi. I car joj dade jednoga dvoranina i reče mu: povrati joj sve što je njezino i sve prihode od njiva od dana kad je ostavila zemlju dori do sada.
7. Poslije toga dođe Jelisije u Damasak, a car Sirski Ven-Adad bijaše bolestan, i javiše mu govoreći: došao je čovjek Božji ovamo.Jer. 40, 5.
8. A car reče Azailu: uzmi sa sobom dar i idi na susret čovjeku Božijemu, i preko njega pitaj Gospoda hoću li ozdraviti od ove bolesti. Isu. 9, 14. 1.Sam. 9, 7. 1.Sam. 9, 9. 1.Car. 19, 15. 2.Car. 5, 5. 2.Dnev. 1, 2.
9. Tada otide Azailo na susret njemu ponesavši dar, svakojakih dobrijeh stvari iz Damaska natovarenijeh na četrdeset kamila; i došav stade pred njim i reče: sin tvoj Ven-Adad car Sirski posla me k tebi govoreći: hoću li ozdraviti od ove bolesti?
10. A Jelisije mu reče: idi, reci mu: ozdravićeš; ali mi je Gospod pokazao da će umrijeti.
11. I uprvši oči u nj gledaše dugo i zaplaka se čovjek Božji. 1.Moj. 45, 2. Psal. 119, 136. Jer. 9, 1. Jer. 9, 18. Luka 19, 41.
12. A Azailo mu reče: što plače gospodar moj? A on reče: jer znam kakvo ćeš zlo učiniti sinovima Izrailjevijem, gradove ćeš njihove paliti ognjem, i mladiće ćeš njihove sjeći mačem, i djecu ćeš njihovu razbijati i trudne žene njihove rastrzati. 1.Car. 19, 17. 2.Car. 10, 32. 2.Car. 12, 17. 2.Car. 15, 16. Psal. 137, 9. Isa. 13, 18. Os. 13, 16. Amos 1, 3. Amos 1, 13.
13. A Azailo reče: a šta je sluga tvoj, pas, da učini tako veliku stvar? A Jelisije mu reče: pokazao mi je Gospod da ćeš ti biti car u Siriji. 1.Sam. 17, 43. 1.Car. 19, 15.
14. Tada otišav od Jelisija dođe ka gospodaru svojemu; a on mu reče: što ti reče Jelisije? A on odgovori: reče mi da ćeš ozdraviti.
15. Ali sjutradan uze Azailo pokrivač i zamočivši ga u vodu prostrije mu po licu, te umrije. A na njegovo mjesto zacari se Azailo.
16. Pete godine carovanja Jorama sina Ahavova nad Izrailjem, kad Josafat bješe car Judin, poče carovati Joram sin Josafatov car Judin. 2.Dnev. 21, 3.
17. Imaše trideset i dvije godine kad poče carovati, i carova osam godina u Jerusalimu.
18. I hođaše putem careva Izrailjevijeh, kao što je činio dom Ahavov; jer kći Ahavova bješe mu žena, te on činjaše što je zlo pred Gospodom.
19. Ali Gospod ne htje zatrti Jude radi Davida sluge svojega, kao što mu bješe rekao da će mu dati vidjelo između sinova njegovijeh dovijeka. 2.Sam. 7, 13. 1.Car. 11, 36. 2.Dnev. 21, 7. Psal. 132, 17.
20. Za njegova vremena odvrže se Edom da ne bude pod Judom, i postavi cara nad sobom. 1.Moj. 27, 40. 1.Moj. 27, 41. 1.Car. 22, 48. 2.Car. 3, 27. 2.Dnev. 21, 8.
21. Zato otide Joram u Sair i sva kola njegova s njim; i usta noću i udari na Edomce, koji ga bijahu opkolili, i na zapovjednike od kola, i pobježe narod u svoje šatore.
22. Ipak se odvrgoše Edomci da ne budu pod Judom, do današnjega dana. U isto vrijeme odmetnu se i Livna. Isu. 21, 13. 2.Dnev. 21, 10.
23. A ostala djela Joramova i sve što je činio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh?
24. I Joram počinu kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovu. A na njegovo se mjesto zacari sin njegov Ohozija.
25. Godine dvanaeste carovanja Jorama sina Ahavova nad Izrailjem poče carovati Ohozija sin Joramov, car Judin.
26. Imaše Ohozija dvadeset i dvije godine kad se zacari, i carova godinu dana u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Gotolija, kći Amrija cara Izrailjeva. 2.Dnev. 22, 2.
27. On hođaše putem doma Ahavova, i činjaše što je zlo pred Gospodom, kao dom Ahavov, jer bješe zet domu Ahavovu.
28. Zato pođe s Joramom sinom Ahavovijem na vojsku na Azaila cara Sirskoga u Ramot Galadski; ali Sirci razbiše Jorama.
29. I vrati se car Joram da se liječi u Jezraelu od rana koje mu zadaše Sirci u Rami, kad se bijaše s Azailom carem Sirskim; a Ohozija sin Joramov car Judin otide da vidi Jorama sina Ahavova u Jezraelu, jer bijaše bolestan. 2.Sam. 13, 6. 2.Car. 9, 15. 2.Car. 10, 13. 2.Dnev. 22, 6.