1. A sinovi proročki rekoše Jelisiju: gle, mjesto gdje sedimo pred tobom tijesno nam je. 1.Sam. 10, 12. 1.Sam. 19, 19. 2.Car. 2, 3. 2.Car. 4, 1. 2.Car. 4, 38. 2.Car. 9, 1.
2. Nego hajde da otidemo na Jordan, pa da uzmemo ondje svaki po brvno i načinimo ondje mjesto gdje ćemo boraviti. A on reče: idite.
3. A jedan reče: budi voljan, pođi i ti sa slugama svojim. A on reče: hoću.
4. I tako pođe s njima. I došavši na Jordan sjekoše drva.
5. A kad jedan od njih sijecijaše drvo, pade mu sjekira u vodu; a on povika govoreći: avaj gospodaru, još je u naruč uzeta.
6. A čovjek Božji reče mu: gdje je pala? A kad mu pokaza mjesto, on otsiječe drvo i baci ga onamo, i učini te sjekira ispliva. 2.Moj. 15, 25. 2.Car. 2, 21. 2.Car. 4, 41.
7. A on reče: uzmi je. I čovjek pruži ruku, te je uze.
8. A kad car Sirski vojevaše na Izrailja, vijećaše sa slugama svojim, i reče: tu i tu neka stane vojska moja.
9. A čovjek Božji posla k caru Izrailjevu i poruči: čuvaj se da ne ideš onuda, jer su ondje Sirci u zasjedi. 2.Car. 13, 14. Psal. 25, 14. Prič. 3, 32. Isa. 6, 13. Amos 3, 7. Mat. 5, 13.
10. I car Izrailjev posla na ono mjesto, za koje reče čovjek Božji i opomenu ga, te se čuvaše. I to ne bi jedanput ni dva puta.
11. I smuti se srce caru Sirskom zato, i sazvavši sluge svoje reče im: hoćete li mi kazati ko od naših dokazuje caru Izrailjevu?
12. A jedan od sluga njegovijeh reče mu: niko, care gospodaru moj; nego Jelisije prorok u Izrailju dokazuje caru Izrailjevu riječi koje govoriš u ložnici svojoj.
13. Tada reče: idite, vidite gdje je, da pošljem da ga uhvate. I javiše mu govoreći: eno ga u Dotanu. 1.Moj. 37, 17.
14. I posla onamo konje i kola s velikom vojskom; i oni došavši noću opkoliše grad.
15. A ujutru sluga čovjeka Božijega ustavši izide, a to vojska oko grada i konji i kola. I reče mu sluga: jaoh gospodaru, šta ćemo sad?
16. A on mu reče: ne boj se, jer je više naših nego njihovijeh. 2.Sam. 22, 3. 2.Sam. 22, 31. 2.Dnev. 32, 7. Psal. 3, 3. Psal. 3, 7. Psal. 18, 2. Psal. 18, 10. Psal. 27, 1. Psal. 27, 3. Psal. 28, 7. Psal. 34, 22. Psal. 40, 4. Psal. 55, 18. Isa. 43, 1. Rim. 8, 31.
17. I pomoli se Jelisije govoreći: Gospode, otvori mu oči da vidi. I Gospod otvori oči momku, te vidje, a to gora puna konja i kola ognjenijeh oko Jelisija. 4.Moj. 22, 23. 2.Car. 2, 11. Psal. 34, 7. Zah. 1, 8. Jevr. 1, 14. VB
18. A kad pođoše Sirci k njemu, pomoli se Jelisije Gospodu i reče: oslijepi ovaj narod. I oslijepi ih po riječi Jelisijevoj. 1.Moj. 19, 11. Dela. 13, 9.
19. Tada im reče Jelisije: nije ovo put, nije ovo grad; hodite za mnom i odvešću vas čovjeku kojega tražite. I odvede ih u Samariju.
20. A kad dođoše u Samariju, reče Jelisije: Gospode, otvori im oči da vide. I Gospod im otvori oči, i vidješe, a to bijahu usred Samarije.
21. A car Izrailjev reče Jelisiju kad ih ugleda: hoću li biti, hoću li biti, oče moj? 2.Car. 2, 12.
22. A on reče: nemoj biti; eda li ćeš one pobiti koje zarobiš mačem svojim i lukom svojim? Iznesi im hljeba i vode neka jedu i piju, pa onda neka idu gospodaru svojemu. Prič. 25, 21. Rim. 12, 20.
23. I ugotovi im gozbu veliku, te jedoše i piše; pa ih otpusti, a oni otidoše gospodaru svojemu; i od tada ne dolaziše čete Sirske u zemlju Izrailjevu.2.Car. 5, 2.
24. A poslije toga Ven-Adad car Sirski skupi svu vojsku svoju, i izide i opkoli Samariju. 2.Car. 7, 4.
25. I nasta velika glad u Samariji, jer gle, bješe opkoljena toliko da glava magareća bijaše za osamdeset sikala srebra, a četvrt kava golubinjega kala za pet sikala srebra. 3.Moj. 26, 26. 2.Car. 7, 12.
26. I kad car iđaše po zidovima, jedna žena povika k njemu govoreći: pomagaj, care gospodaru!
27. A on reče: Gospod ti ne pomaže, kako ću ti ja pomoći? s gumna li, ili iz kace?
28. Još joj reče car: što ti je? A ona reče: ova žena reče mi: daj sina svoga da ga pojedemo danas, a sjutra ćemo pojesti moga sina. Sud. 18, 23. Isa. 22, 1.
29. I skuhasmo sina mojega i pojedosmo ga, a sjutradan rekoh joj: daj sina svojega da ga pojedemo. Ali ona sakri svoga sina. 3.Moj. 26, 29.
30. A kad car ču riječi ženine, razdrije haljine svoje; i kad iđaše po zidu, vidje narod gdje kostrijet bijaše ozdo na tijelu njegovu. 1.Moj. 37, 29. 1.Moj. 37, 34. 2.Car. 5, 7. Jezek. 7, 27.
31. Tada reče car: tako da mi učini Bog i tako da doda, ako glava Jelisija sina Safatova ostane danas na njemu. Ruta 1, 17. 2.Sam. 3, 9. 2.Sam. 3, 35. 1.Car. 19, 2. Dela. 23, 14.
32. A Jelisije sjeđaše u svojoj kući, i starješine sjeđahu kod njega. I posla car jednoga od onijeh što stajahu pred njim; a dok još ne dođe poslani k njemu, on reče starješinama: vidite li gdje onaj krvnički sin posla da mi otsiječe glavu? Gledajte kad dođe poslani, zaključajte vrata, i odbijte ga od vrata; eto, i bahat nogu gospodara njegova za njim.1.Car. 18, 4. Psal. 118, 6. Psal. 118, 9. Jezek. 8, 1. Mal. 3, 16. Luka 13, 32.
33. I dok još govoraše s njima, gle, poslani dođe k njemu, i reče; gle, ovo je zlo od Gospoda; čemu ću se još nadati od Gospoda? Jov 21, 15. Psal. 27, 14. Prič. 30, 9. Isa. 8, 17. Avak. 2, 3. Mal. 3, 14. Otkr. 16, 9.