1. A jedna između žena sinova proročkih povika k Jelisiju govoreći: sluga tvoj, muž moj, umrije, i ti znaš da se sluga tvoj bojao Gospoda; pa sada dođe rukodavalac da mi uzme dva sina u roblje. 2.Moj. 21, 2. 3.Moj. 25, 39. 5.Moj. 15, 12. 5.Moj. 15, 18. 1.Car. 20, 35. 2.Car. 2, 3. 2.Car. 2, 5. 2.Car. 2, 7. Nem. 5, 1. Nem. 5, 13. Jer. 34, 8. Jer. 34, 17. Mat. 18, 25.
  2. A Jelisije joj reče: što ću ti? kaži mi šta imaš u kući? A ona reče: sluškinja tvoja nema u kući ništa do sudić ulja. 1.Car. 17, 12.
  3. A on joj reče: idi, išti u naruč praznijeh sudova u svijeh susjeda svojih, nemoj malo da išteš.
  4. Pa otidi, i zatvori se u kuću sa sinovima svojim, pa onda naljevaj u sve sudove, i kad se koji napuni, kaži neka uklone.
  5. I ona otide od njega, i zatvori se u kuću sa sinovima svojim; oni joj dodavahu a ona naljevaše.
  6. A kad se sudovi napuniše, ona reče sinu svojemu: daj još jedan sud. A on joj reče: nema više. Tada stade ulje. Mat. 14, 20.
  7. Potom ona otide i kaza čovjeku Božijemu; a on joj reče: idi, prodaj ulje, i oduži se; a što preteče, onijem se hrani sa svojim sinovima.
  8. Poslije toga jednom iđaše Jelisije kroz Sunam, a ondje bijaše bogata žena, koja ga ustavi da jede hljeba; i od tada kad god prolažaše, uvraćaše se k njoj da jede hljeba.Isu. 19, 18. 1.Sam. 28, 4. 2.Car. 8, 5.
  9. I ona reče mužu svojemu: gle, vidim da je svet čovjek Božji ovaj što sve prolazi ovuda. Prič. 31, 10.
  10. Da načinimo malu klijet, i da mu namjestimo postelju i sto i stolicu i svijetnjak, pa kad dođe k nama, neka se tu skloni. 2.Car. 4, 21. Mat. 10, 41. Mat. 25, 40. Rim. 12, 13. Jevr. 13, 1.
  11. Potom on dođe jednom onamo, i ušav u klijet počinu ondje.
  12. I reče momku svojemu Gijeziju: zovi Sunamku. I on je dozva; i ona stade pred njim.
  13. I on reče Gijeziju: kaži joj: eto staraš se za nas svakojako; šta hoćeš da ti učinim? imaš li što da govorim caru ili vojvodi? A ona reče: ja živim usred svojega naroda.
  14. A on reče: šta bih joj dakle učinio? A Gijezije reče: eto nema sina, a muž joj je star.
  15. A on reče: zovi je. I on je dozva, i ona stade na vratima.
  16. A on reče: do godine u ovo doba grlićeš sina. A ona reče: nemoj gospodaru moj, čovječe Božji, nemoj varati sluškinje svoje. 1.Moj. 18, 10. 1.Moj. 18, 14.
  17. I zatrudnje žena, i rodi sina druge godine u isto doba, kao što joj reče Jelisije.
  18. I dijete odraste. I jednom izide k ocu svojemu k žeteocima;
  19. I reče ocu svojemu: jaoh glava, jaoh glava! A on reče momku: nosi ga materi.
  20. I on ga uze i odnese materi njegovoj, i leža na krilu njezinu do podne, pa umrije.
  21. Tada otide ona gore, i namjesti ga u postelju čovjeka Božijega, i zatvorivši ga izide.
  22. Potom viknu muža svojega i reče mu: pošlji mi jednoga momka i jednu magaricu da otrčim do čovjeka Božijega i da se vratim.
  23. A on reče: zašto danas hoćeš da ideš k njemu? niti je mladina ni subota. A ona reče: ne brini se.
  24. I ona osamarivši magaricu reče momku svojemu: vodi i idi i nemoj zastajati mene radi na putu dokle ti ne kažem.
  25. Tako pošavši dođe k čovjeku Božijemu na goru Karmilsku. A kad je čovjek Božji ugleda gdje ide k njemu, reče Gijeziju sluzi svojemu: evo Sunamke.2.Car. 2, 25.
  26. Trči sad pred nju i reci joj: jesi li zdravo? je li zdravo muž tvoj? je li zdravo sin tvoj? A ona reče: zdravo smo.
  27. A kad dođe k čovjeku Božijemu na goru, zagrli mu noge, a Gijezije pristupi da je otjera; ali čovjek Božji reče: ostavi je, jer joj je duša u jadu, a Gospod sakri od mene i ne javi mi.Mat. 15, 23.
  28. A ona reče: jesam li iskala sina od gospodara svojega? nijesam li kazala: nemoj me varati?
  29. A on reče Gijeziju: opaši se i uzmi štap moj u ruku, pa idi; ako sretneš koga, nemoj ga pozdravljati, i ako te ko pozdravi, nemoj mu odgovarati, i metni moj štap na lice djetetu.2.Moj. 7, 19. 2.Moj. 14, 16. 1.Car. 18, 46. 2.Car. 2, 8. 2.Car. 2, 14. 2.Car. 9, 1. Luka 10, 4. Dela. 19, 12.
  30. A mati djetinja reče: tako da je živ Gospod i tako da je živa duša tvoja, neću te se ostaviti. Tada on usta i pođe za njom. 2.Car. 2, 2.
  31. A Gijezije otide naprijed i metnu štap na lice djetetu, ali ne bi glasa ni osjećanja. Tada se vrati preda nj, i javi mu govoreći: ne probudi se dijete. Jovan 11, 11.
  32. I Jelisije uđe u kuću, i gle, dijete mrtvo leži na njegovoj postelji.
  33. I ušav zatvori se s djetetom, i pomoli se Gospodu. 1.Car. 17, 20. Mat. 6, 6. Jak. 5, 16.
  34. Potom stade na postelju i leže na dijete metnuv usta svoja na usta djetetu, i oči svoje na oči njegove, i dlanove svoje na njegove dlanove, i pruži se nad njim, te se zagrija tijelo djetetu. 1.Car. 17, 21. Dela. 20, 10.
  35. Potom usta, i prijeđe po kući jednom tamo i jednom amo, potom otide opet i pruži se nad djetetom. I kihnu dijete sedam puta, i otvori dijete oči svoje. 1.Car. 17, 21. 2.Car. 8, 1. 2.Car. 8, 5.
  36. Tada dozva Gijezija i reče mu: zovi Sunamku. I on je dozva, te dođe k njemu. I on joj reče: uzmi sina svojega.
  37. I ona ušavši pade k nogama njegovijem, i pokloni mu se do zemlje, i uzevši sina svojega otide. Jevr. 11, 35.
  38. Potom vrati se Jelisije u Galgal. A bijaše glad u onoj zemlji, i sinovi proročki sjeđahu pred njim; a on reče momku svojemu: pristavi veliki lonac i skuhaj zelja sinovima proročkim. 2.Car. 2, 1. Luka 10, 39. Dela. 22, 3.
  39. A jedan otide u polje da nabere zelja, i nađe divlju lozu i nabra s nje divljih tikvica pun plašt, i došavši sasiječe ih u lonac gdje bješe zelje, jer ih ne poznavahu. Mat. 7, 16.
  40. I usuše ljudma da jedu; a kad stadoše jesti onoga zelja, povikaše govoreći: smrt je u loncu, čovječe Božji! I ne mogahu jesti.2.Moj. 10, 17.
  41. A on reče: donesite brašna. I sasu brašno u lonac, i reče: uspi ljudma, neka jedu. I ne bi više nikakoga zla u loncu.2.Moj. 15, 25. 2.Car. 2, 21. 2.Car. 5, 10. Jovan 9, 6.
  42. A dođe neko iz Val-Salise, i donese čovjeku Božijemu hljeba od prvina, dvadeset hljebova ječmenijeh, i novijeh zrna u klasu. A on reče: postavi narodu, neka jedu. 1.Sam. 9, 4. 1.Kor. 9, 11. Gal. 6, 6.
  43. A sluga mu reče: kako ću to postaviti pred sto ljudi? Opet reče: postavi narodu, neka jedu; jer je tako kazao Gospod: ješće, i preteći će. Luka 9, 13. Jovan 6, 9.
  44. A on im postavi, te jedoše; i preteče po riječi Gospodnjoj. 1.Moj. 18, 14. Zah. 8, 6. Mat. 14, 20. Mat. 19, 26. Luka 1, 37. Jovan 6, 14.