1. Dvanaest godina bješe Manasiji kad poče carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Efsiva.
  2. I činjaše što je zlo pred Gospodom po gadnijem djelima naroda, koje Gospod odagna ispred sinova Izrailjevijeh; 2.Car. 16, 3.
  3. Jer opet načini visine, koje bješe potro Jezekija otac njegov, i podiže oltare Valu, i načini lug kao što bješe načinio Ahav car Izrailjev, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj i služaše joj. 5.Moj. 4, 19. 1.Car. 16, 32. 2.Car. 17, 16. 2.Car. 18, 4.
  4. I načini oltare u domu Gospodnjem, za koji bješe rekao Gospod: u Jerusalimu ću namjestiti ime svoje; 2.Sam. 7, 13. 1.Car. 8, 29. Jer. 32, 34. Jezek. 23, 39.
  5. Načini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega.
  6. I sina svojega provede kroz oganj, i vračaše i gataše, i uredi one što se dogovaraju s duhovima i vračare; i činjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodom, gnjeveći ga. 3.Moj. 18, 21. 3.Moj. 19, 26. 3.Moj. 19, 31. 5.Moj. 18, 10. 5.Moj. 18, 14. 2.Car. 16, 3. 2.Car. 17, 1. 2.Car. 17, 17. 2.Dnev. 28, 3.
  7. I postavi rezan lik šumski koji načini u domu, za koji bješe rekao Gospod Davidu i Solomunu sinu njegovu: u ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah između svijeh plemena Izrailjevijeh, namjestiću ime svoje dovijeka; 1.Car. 8, 29. 2.Car. 23, 27. Psal. 132, 13. Jer. 32, 34.
  8. I neću više dati da se makne noga sinovima Izrailjevijem iz zemlje koju dadoh ocima njihovijem, ako samo uzdrže i ustvore sve što sam im zapovjedio, i sav zakon koji im je zapovjedio moj sluga Mojsije.
  9. Ali ne poslušaše, jer ih zavede Manasija, te činiše gore nego narodi koje istrijebi Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 1.Car. 14, 16. 2.Dnev. 33, 9. Jov 34, 30. Prič. 29, 12. Jezek. 5, 7.
  10. A Gospod govoraše preko sluga svojih proroka govoreći:
  11. Što učini Manasija car Judin ta gadna djela čineći gore od svega što su činili Amoreji koji prije njega biše, i navede na grijeh i Judu gadnijem bogovima svojim; 1.Car. 21, 26. 2.Car. 23, 26. Jer. 15, 4. Otkr. 21, 8.
  12. Zato ovako veli Gospod Bog Izrailjev: evo, ja ću pustiti zlo na Jerusalim i na Judu, da će svakome ko čuje zujati oba uha. 1.Sam. 3, 11. Jer. 19, 3. Jezek. 7, 5.
  13. Jer ću zategnuti nad Jerusalimom uže Samarijsko i mjerila doma Ahavova, i zbrisaću Jerusalim, kao što se briše zdjela, izbriše se pa se izvrne.Isa. 34, 11. Plač. 2, 8. Jezek. 7, 5. Amos 7, 7.
  14. I ostaviću ostatak našljedstva svojega, i daću ih u ruke neprijateljima njihovijem da budu plijen i grabež svijem neprijateljima svojim. 2.Car. 19, 30.
  15. Jer činiše što je zlo preda mnom, i gnjeviše me od dana kad izidoše oci njihovi iz Misira do danas.
  16. Još i pravu krv veoma mnogu proli Manasija tako da napuni Jerusalim od kraja do kraja, osim grijeha svojega kojim navede Judu na grijeh da čini što je zlo pred Gospodom. 1.Moj. 9, 6. 2.Car. 24, 4. Psal. 10, 2. Psal. 10, 8. Psal. 106, 38. Prič. 6, 16. Isa. 59, 3. Isa. 59, 7. Jer. 2, 34. Jer. 6, 6. Jer. 19, 4. Plač. 4, 13. Jezek. 9, 9. Joil 3, 19. Mih. 3, 9.
  17. A ostala djela Manasijina i sve što je činio, i grijeh, kojim je griješio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 2.Dnev. 33, 11.
  18. I počinu Manasija kod otaca svojih, i bi pogreben u vrtu kod doma svojega, u vrtu Ozinu; a na njegovo mjesto zacari se Amon sin njegov. Jer. 22, 19.
  19. Dvadeset i dvije godine imaše Amon kad poče carovati, i carova dvije godine u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Mesulemeta, kći Arusova, iz Joteve. 2.Dnev. 33, 21.
  20. On činjaše što je zlo pred Gospodom, kao što je činio Manasija otac njegov.
  21. I hođaše svijem putem kojim je hodio otac njegov, i služaše gadnijem bogovima, kojima je služio otac njegov, i klanjaše im se.
  22. I ostavi Gospoda Boga otaca svojih, i ne hodi putem Gospodnjim. 5.Moj. 32, 15. Sud. 2, 12.
  23. A sluge Amonove pobuniše se na nj, i ubiše cara u dvoru njegovu. 2.Car. 12, 20. 2.Dnev. 33, 24.
  24. A narod zemaljski pobi sve koji se bijahu pobunili na cara Amona; i zacari narod zemaljski na njegovo mjesto Josiju sina njegova.
  25. A ostala djela Amonova, što je činio, nijesu li zapisana u dnevniku careva Judinijeh?
  26. I pogreboše ga u njegovu grobu u vrtu Ozinu; i Josija sin njegov bi car na njegovo mjesto. Mat. 1, 10.