1. A Ahav imaše sedamdeset sinova u Samariji; i Juj napisa knjigu i posla je u Samariju ka glavarima Jezraelskim, starješinama i hraniteljima Ahavovijem, i reče: 5.Moj. 16, 18.
  2. Kako ova knjiga dođe k vama, u kojih su sinovi gospodara vašega i kola i konji i grad tvrdi i oružje, 2.Car. 5, 6.
  3. Gledajte koji je najbolji i najvještiji između sinova gospodara vašega, te ga posadite na prijesto oca njegova, i bijte se za dom gospodara svoga.
  4. Ali se oni vrlo uplašiše i rekoše: eto, dva cara ne odolješe mu, a kako ćemo mu mi odoljeti? 2.Car. 9, 24. 2.Car. 9, 27. Luka 14, 31.
  5. I koji bijaše nad domom, i koji bijaše nad gradom, i starješine i hranitelji poslaše k Juju govoreći: mi smo sluge tvoje, činićemo sve što nam kažeš; nećemo nikoga postavljati carem; čini što ti je volja. Isu. 9, 11. Isu. 9, 24.
  6. I on im napisa drugu knjigu govoreći: ako ste moji i slušate mene, uzmite glave svijeh sinova gospodara svojega i dođite k meni sjutra u ovo doba u Jezrael. A sinovi carevi, sedamdeset ljudi, bijahu kod najznatnijih građana, koji ih hranjahu.2.Moj. 20, 5. Jov 21, 19.
  7. I kad im dođe ova knjiga, uzeše sinove careve i poklaše, sedamdeset ljudi, i metnuvši glave njihove u kotarice poslaše mu u Jezrael. 1.Car. 21, 21.
  8. I dođe glasnik, koji mu javi govoreći: donesoše glave sinova carevijeh. A on reče: složite ih u dvije gomile na vratima, neka stoje do sjutra.
  9. A ujutru izašav stade i reče svemu narodu: vi nijeste krivi; eto, ja se podigoh na gospodara svojega i ubih ga; ali ko pobi sve ove? 2.Car. 9, 14. 2.Car. 9, 24. Os. 1, 4.
  10. Vidite sada da nije izostala nijedna riječ Gospodnja koju reče Gospod za dom Ahavov, nego je Gospod učinio što je govorio preko sluge svojega Ilije. 1.Sam. 3, 19. 2.Dnev. 22, 7. Psal. 33, 11. Isa. 14, 27. Mat. 24, 35. 1.Pet. 1, 25.
  11. Potom pobi Juj sve koji bijahu ostali od doma Ahavova u Jezraelu i sve vlastelje njegove i prijatelje njegove i sveštenike njegove, da ne osta nijedan. 1.Car. 18, 19. 2.Dnev. 22, 7.
  12. Potom se podiže i pođe da ide u Samariju; i kad bijaše kod kolibe pastirske na putu,
  13. Nađe Juj braću Ohozije cara Judina, i reče: ko ste? Oni rekoše: mi smo braća Ohozijina i idemo da pozdravimo sinove careve i sinove caričine. 2.Car. 8, 29.
  14. Tada reče: pohvatajte ih žive. I pohvataše ih žive i poklaše ih na studencu kod kolibe pastirske, njih četrdeset, i ne ostavi nijednoga od njih.
  15. Potom otišav odande nađe Jonadava sina Rihavova, koji ga srete. A on ga pozdravi i reče mu: je li srce tvoje pravo kao što je moje srce prema tvome? A Jonadav odgovori: jest. Ako jest, odgovori Juj, daj mi ruku. I dade mu ruku; a on ga uze k sebi u kola. 1.Dnev. 2, 55. Jezd. 10, 19. Jer. 35, 6.
  16. I reče: hajde sa mnom, i vidi moju revnost za Gospoda. I odvezoše ga na njegovijem kolima. Prič. 27, 2. Mat. 6, 2. Dela. 8, 31. Rim. 10, 2.
  17. I kad dođe u Samariju, pobi sve što bješe ostalo od doma Ahavova u Samariji dokle ga ne istrijebi po riječi koju Gospod reče Iliji. 1.Car. 21, 21. 2.Car. 9, 8. 2.Dnev. 22, 8. Jov 18, 5. Jov 18, 20. Jov 31, 3. Psal. 34, 16. Psal. 145, 20. Prič. 2, 22. Prič. 10, 7. Prič. 10, 29. Mal. 4, 1.
  18. Potom sabra Juj sav narod i reče mu: Ahav je malo služio Valu, Juj će mu služiti više. 1.Car. 16, 31.
  19. Zato dozovite mi sve proroke Valove, sve sluge njegove i sve sveštenike njegove, nijedan da ne izostane, jer veliku žrtvu hoću da prinesem Valu; ko ne dođe, poginuće. A Juj činjaše tako iz prijevare hoteći pobiti sluge Valove. 1.Car. 22, 6.
  20. I reče Juj: svetkujte svetkovinu Valu. I oglasiše je.
  21. I posla Juj po svemu Izrailju, te dođoše sve sluge Valove, i ne izosta nijedan da ne dođe; i uđoše u kuću Valovu, i napuni se kuća Valova od kraja do kraja. 1.Car. 16, 32.
  22. Tada reče onomu koji bijaše nad riznicom: iznesi haljine svijem slugama Valovijem. I iznese im haljine.
  23. Zatijem uđe Juj s Jonadavom sinom Rihavovijem u kuću Valovu, i reče slugama Valovijem: promotrite i vidite da nije tu s vama koji sluga Gospodnji, nego same sluge Valove.
  24. I tako uđoše da prinesu prinose i žrtve paljenice, a Juj namjesti napolju osamdeset ljudi, i reče: ako uteče koji od ovijeh ljudi koje vam dajem u ruke, duša će vaša biti za dušu njegovu. 1.Car. 20, 39.
  25. A kad se svrši žrtva paljenica, zapovjedi Juj vojnicima i vojvodama: uđite, pobijte ih, da ne izađe nijedan. I tako ih pobiše oštrijem mačem i pobacaše ih vojnici i vojvode; potom otidoše u svaki grad gdje bješe kuća Valova.
  26. I izbaciše likove iz kuće Valove, i spališe ih.
  27. I izlomiše lik Valov i raskopaše kuću Valovu, i od nje načiniše prohode do današnjega dana. Jezd. 6, 11. Dan. 2, 5.
  28. Tako Juj istrijebi Vala iz Izrailja.
  29. Ali ne otstupi Juj od grijehova Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja, od zlatnijeh telaca, koji bijahu u Vetilju i u Danu. 2.Moj. 32, 4. 1.Car. 12, 28. Os. 8, 5.
  30. A Gospod reče Juju: što si dobro svršio što je pravo preda mnom, i što si učinio domu Ahavovu sve što mi je bilo u srcu, zato će sinovi tvoji sjedjeti na prijestolu Izrailjevu do četvrtoga koljena. 2.Car. 13, 1. 2.Car. 15, 12. Jezek. 29, 20.
  31. Ali Juj ne pažaše da hodi po zakonu Gospoda Boga Izrailjeva svijem srcem svojim, ne otstupi od grijehova Jerovoamovijeh, kojima navede na grijeh Izrailja. 3.Moj. 26, 14. 3.Moj. 26, 17. 5.Moj. 28, 15. 1.Car. 12, 30. 1.Car. 13, 34. Prič. 4, 23.
  32. U to vrijeme poče Gospod krnjiti Izrailja, jer ih pobi Azailo po svijem međama Izrailjevim. 2.Car. 8, 12. 2.Car. 13, 22.
  33. Od Jordana k istoku sunčanom, svu zemlju Galadsku, Gadovu i Ruvimovu i Manasijinu, od Aroira na potoku Arnonu, i Galad i Vasan. Amos 1, 3.
  34. A ostala djela Jujeva i sve što je činio, i sva junaštva njegova, nijesu li zapisana u dnevniku careva Izrailjevijeh?
  35. I počinu Juj kod otaca svojih, i pogreboše ga u Samariji; a na njegovo se mjesto zacari Joahaz sin njegov.
  36. A carova Juj nad Izrailjem u Samariji dvadeset i osam godina.