1. I Hiram car Tirski posla sluge svoje k Solomunu čuvši da su ga pomazali za cara na mjesto oca njegova, jer Hiram ljubljaše Davida svagda. Amos 1, 9.
2. A Solomun posla ka Hiramu i poruči mu: 2.Dnev. 2, 3.
3. Ti znaš da David otac moj nije mogao sagraditi doma imenu Gospoda Boga svojega od ratova kojima ga opkoliše, dokle ih Gospod ne položi pod noge njegove. 2.Sam. 7, 5. 1.Car. 8, 19. 1.Dnev. 22, 8. 2.Dnev. 6, 6.
4. A sada Gospod Bog moj dao mi je mir otsvuda, nemam nijednoga neprijatelja ni zle smetnje. 1.Dnev. 22, 9. Psal. 72, 7. Isa. 9, 7.
5. Zato, evo, velim da sagradim dom imenu Gospoda Boga svojega, kao što je rekao Gospod Davidu ocu mojemu govoreći: sin tvoj, kojega ću posaditi mjesto tebe na prijesto tvoj, on će sagraditi dom imenu mojemu. 2.Sam. 7, 13. 1.Dnev. 22, 10. 2.Dnev. 2, 4.
6. Zato zapovjedi sada neka mi nasijeku drva kedrovijeh na Livanu, a sluge će moje biti sa slugama tvojim, a platu slugama tvojim daću ti kako god rečeš; jer ti znaš da u nas nema ljudi koji umiju sjeći drva kao Sidonci. 1.Car. 6, 9. 1.Car. 6, 16. 1.Car. 6, 20. Jezek. 27, 5.
7. I kad Hiram ču riječi Solomunove, obradova se veoma i reče: da je blagosloven Gospod danas, koji dade Davidu mudra sina nad onijem narodom velikim.
8. I posla Hiram Solomunu, i poruči: čuo sam čega radi si slao k meni; ja ću učiniti svu volju tvoju za drva kedrova i za drva jelova. 2.Dnev. 2, 16.
9. Moje će sluge snijeti s Livana na more, i ja ću ih povezati u splavove i spustiti morem do mjesta koje mi kažeš, i ondje ću razvezati, pa ih nosi; a ti ćeš učiniti moju volju i dati hranu čeljadi mojoj. 1.Car. 9, 20. 2.Dnev. 2, 16. Jezd. 3, 7. Jezek. 27, 17. Dela. 12, 20.
10. I tako davaše Hiram Solomunu drva kedrova i drva jelova, koliko mu bješe volja.
11. A Solomun davaše Hiramu dvadeset tisuća kora pšenice za hranu čeljadi njegovoj, i dvadeset kora ulja cijeđenoga; toliko davaše Solomun Hiramu svake godine. 2.Dnev. 2, 9. 2.Dnev. 2, 10. Dela. 12, 20.
12. I Gospod dade mudrost Solomunu kako mu bješe obrekao, i bješe mir između Hirama i Solomuna, i uhvatiše vjeru među sobom. 1.Car. 3, 12. 2.Dnev. 1, 12. Jak. 1, 5.
13. I odredi Solomun ljude iz svega Izrailja, i bi određenijeh trideset tisuća ljudi.
14. I slaše ih na Livan po deset tisuća svakoga mjeseca naizmjence; jedan mjesec bijahu na Livanu, a dva mjeseca kod kuća svojih. A Adoniram bješe nad ovijem poslenicima.1.Car. 12, 18.
15. I imaše Solomun sedamdeset tisuća nosilaca i osamdeset tisuća tesača u planini, 2.Dnev. 2, 2.
16. Osim nastojnika Solomunovijeh, koji bijahu nad tijem poslom, tri tisuće i trista, koji upravljahu narodom koji poslovaše taj posao.
17. I zapovjedi car da snose veliko kamenje, skupocjeno kamenje za temelj domu, tesano kamenje.
18. I tesahu poslenici Solomunovi i poslenici Hiramovi i Givleji, i pripravljahu drvo i kamenje da se zida dom.