1. Poslije skupi opet David sve ljude izabrane iz Izrailja, trideset tisuća.
  2. Pa se podiže David i sav narod što bijaše s njim i otide iz Vale Judine da prenese otuda kovčeg Božji, kod kojega se prizivlje ime, ime Gospoda nad vojskama, koji sjedi na heruvimima. 1.Sam. 4, 4. 1.Dnev. 13, 5. Psal. 80, 1.
  3. I metnuše kovčeg Božji na nova kola, i povezoše ga iz kuće Avinadavove, koja bijaše na brdu; a Uza i Ahijo sinovi Avinadavovi upravljahu novijem kolima. 4.Moj. 7, 9.
  4. I odvezoše kovčeg Božji iz kuće Avinadavove, koja bijaše na brdu, i Ahijo iđaše pred kovčegom.
  5. A David i sav dom Izrailjev udarahu pred Gospodom u svakojake sprave od drveta kedrova, u gusle, u psaltire, u bubnje, u svirale i u kimvale. 1.Dnev. 13, 8.
  6. A kad dođoše do gumna Nahonova, Uza se maši za kovčeg Božji i prihvati ga, jer volovi potegoše na stranu. 4.Moj. 4, 15.
  7. I Gospod se razgnjevi na Uzu, i udari ga Bog ondje za tu nepažnju, te umrije ondje kod kovčega Božijega. 2.Moj. 19, 22. 1.Sam. 6, 19.
  8. I ožalosti se David što Gospod ubi Uzu. Zato se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas.
  9. I uplaši se David od Gospoda u onaj dan, i reče: kako će doći k meni kovčeg Gospodnji? 4.Moj. 17, 12. Psal. 119, 120. Luka 5, 8.
  10. I ne htje David odvesti kovčega Gospodnjega k sebi u grad Davidov; nego ga skloni David u kuću Ovid-Edoma Getejina.
  11. I osta kovčeg Gospodnji u kući Ovid-Edoma Getejina tri mjeseca, i blagoslovi Gospod Ovid-Edoma i sav dom njegov. 1.Moj. 30, 27. Prič. 3, 9. Isa. 61, 9.
  12. I javiše caru Davidu govoreći: Gospod blagoslovi dom Ovid-Edomov i sve što ima radi kovčega Božijega. Tada otide David, i prenese kovčeg Božji iz kuće Ovid-Edomove u grad Davidov s veseljem. 1.Dnev. 15, 25. 2.Dnev. 5, 2.
  13. I kad oni koji nošahu kovčeg Gospodnji postupiše šest koraka, prinese na žrtvu vola i debela ovna. 4.Moj. 4, 15. 1.Car. 8, 5. 1.Dnev. 15, 2. 1.Dnev. 15, 15. 2.Dnev. 5, 6.
  14. I David igraše iz sve snage pred Gospodom, i bješe ogrnut oplećkom lanenijem. 2.Moj. 15, 20. Sud. 11, 34. 1.Sam. 2, 18. Psal. 30, 11.
  15. Tako David i sav dom Izrailjev nošahu kovčeg Gospodnji podvikujući i trubeći u trube. 1.Dnev. 15, 25.
  16. A kad kovčeg Gospodnji ulažaše u grad Davidov, Mihala kći Saulova gledajući s prozora vidje cara Davida gdje skače i igra pred Gospodom, i podrugnu mu se u srcu svojem.
  17. A kad donesoše kovčeg Gospodnji, namjestiše ga na njegovo mjesto u šatoru koji mu razape David. I prinese David žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Gospodom.1.Car. 8, 5. 1.Dnev. 15, 1.
  18. Potom prinesavši David žrtve paljenice i žrtve zahvalne blagoslovi narod u ime Gospoda nad vojskama.
  19. I razdade među sav narod, među sve mnoštvo Izrailjevo, i ljudima i ženama, svakome po jedan hljeb i komad mesa i žban vina. Potom otide narod, svak svojoj kući. 1.Dnev. 16, 43.
  20. I David se vrati da blagoslovi svoj dom; a Mihala kći Saulova izide na susret Davidu, i reče: kako je slavan bio danas car Izrailjev, kad se danas otkrivao pred sluškinjama sluga svojih, kao što se otkrivaju nikaki ljudi! Sud. 9, 4. 1.Sam. 19, 24. Psal. 30, 1. Prop. 7, 16.
  21. A David reče Mihali: pred Gospodom, koji me je izabrao preko oca tvojega i preko svega doma njegova, te mi zapovjedio da budem vođ narodu Gospodnjemu, Izrailju, igrao sam, i igraću pred Gospodom. 1.Sam. 13, 14.
  22. I još ću se većma poniziti, i još ću manji sebi biti; i opet ću biti slavan pred sluškinjama, za koje govoriš.
  23. I Mihala kći Saulova ne ima poroda do smrti svoje. 1.Sam. 15, 35. Isa. 22, 14.