- Tada dođoše sva plemena Izrailjeva k Davidu u Hevron, i rekoše mu govoreći: evo, mi smo kost tvoja i tijelo tvoje.1.Moj. 29, 14. 2.Sam. 19, 12. 1.Dnev. 11, 1. 1.Dnev. 12, 23.
- I prije, dok Saul bijaše car nad nama, ti si odvodio i dovodio Izrailja; i Gospod ti je rekao: ti ćeš pasti narod moj Izrailja i ti ćeš biti vođ Izrailju. 1.Sam. 11, 13. 1.Sam. 16, 1. 1.Sam. 18, 13. 2.Sam. 7, 7. 1.Dnev. 11, 2. Psal. 78, 71.
- Tako dođoše sve starješine Izrailjeve k caru u Hevron, i učini s njima car David vjeru u Hevronu pred Gospodom; i pomazaše Davida za cara nad Izrailjem. 1.Sam. 23, 18. 2.Car. 11, 17. 1.Dnev. 11, 3.
- Trideset godina bijaše Davidu kad se zacari, i carova četrdeset godina. 1.Dnev. 26, 31.
- U Hevronu carova nad Judom sedam godina i šest mjeseca; a u Jerusalimu carova trideset i tri godine nad svijem Izrailjem i Judom. 2.Sam. 2, 4. 2.Sam. 2, 11. 1.Dnev. 3, 4. 1.Dnev. 29, 27.
- A car otide sa svojim ljudima u Jerusalim na Jevuseje, koji življahu u onoj zemlji. I oni rekoše Davidu govoreći: nećeš ući ovamo dok ne uzmeš slijepe i hrome, hoteći kazati: neće ući ovamo David. Isu. 15, 63. Sud. 1, 21.
- Ali David uze kulu Sion, to je grad Davidov.
- Jer reče David u onaj dan: ko god pobije Jevuseje i dođe do jaza, i do slijepijeh i hromijeh, na koje mrzi duša Davidova, biće vojvoda. Zato se kaže: slijepi i hromi da ne ulaze u ovu kuću. 1.Dnev. 11, 6. Joil 2, 7.
- I sjede David u kuli, i nazva je gradom Davidovijem: i pogradi je David unaokolo od Milona i unutra. 1.Car. 9, 24. 2.Dnev. 32, 5.
- I David jednako napredovaše, jer Gospod Bog nad vojskama bješe s njim.
- I Hiram car Tirski posla poslanike k Davidu, i kedrovijeh drva i drvodjelja i kamenara, i sagradiše kuću Davidu. 1.Car. 5, 2.
- I razumje David da ga je Gospod utvrdio za cara nad Izrailjem, i da je uzvisio carstvo njegovo radi naroda svojega Izrailja. 2.Dnev. 2, 11. Jest. 4, 14. Isa. 45, 4.
- I uze David još inoča i žena iz Jerusalima, pošto dođe iz Hevrona; i rodi se Davidu još sinova i kćeri. 1.Moj. 25, 5.
- I ovo su imena onijeh koji mu se rodiše u Jerusalimu: Samuja i Sovav i Natan i Solomun,
- I Jevar i Elisuja i Nafig i Jafija,
- I Elisama i Elijada i Elifalet.
- A Filisteji čuvši da su pomazali Davida za cara nad Izrailjem, izidoše svi Filisteji da traže Davida; a David čuvši to, otide u kulu. 2.Sam. 23, 14. 1.Dnev. 11, 16.
- I Filisteji došavši raširiše se po dolini Rafajskoj. 2.Sam. 5, 22. Isa. 17, 5.
- Tada David upita Gospoda govoreći: hoću li izaći na Filisteje? Hoćeš li ih dati u moje ruke? A Gospod reče Davidu: izađi; doista ću dati Filisteje u tvoje ruke. 4.Moj. 27, 21. 1.Sam. 22, 15. 1.Sam. 23, 2. 1.Sam. 23, 4. 2.Sam. 2, 1.
- Tada David dođe u Val-Ferasim, i pobi ih ondje, i reče: prodrije Gospod neprijatelje moje preda mnom kao kad voda prodire. Otuda se prozva ono mjesto Val-Ferasim. Isa. 28, 21.
- I ostaviše ondje lažne bogove svoje; a David i ljudi njegovi odnesoše ih.
- I opet nanovo dođoše Filisteji, i raširiše se u dolini Rafajskoj. 1.Dnev. 14, 13.
- I David upita Gospoda, koji reče: ne idi pred njih, nego im zađi za leđa, pa udari na njih prema dudovima.
- Pa kad čuješ da zašušti po vrhovima od dudova, onda se kreni, jer će onda poći Gospod pred tobom da pobije vojsku Filistejsku. 2.Car. 7, 6.
- I David učini tako kako mu zapovjedi Gospod, i pobi Filisteje od Gavaje do Gezera.