1. A poslije toga David upita Gospoda govoreći: hoću li otići u koji grad Judin? A Gospod mu reče: otidi. A David reče: u koji da otidem? Reče: Hevron. 4.Moj. 27, 21. 1.Sam. 23, 2. 1.Sam. 23, 4. 1.Sam. 23, 9. 1.Sam. 30, 31.
  2. I David otide onamo sa dvije žene svoje, Ahinoamom iz Jezraela i Avigejom koja prije bješe žena Navala iz Karmila.
  3. I ljude koji bijahu s njim odvede David, sve s porodicama njihovijem, i nastaniše se po gradovima Hevronskim. 1.Sam. 27, 2.
  4. I dođoše ljudi od Jude, i pomazaše ondje Davida za cara nad domom Judinijem. I javiše Davidu govoreći: ljudi iz Javisa Galadova pogreboše Saula. 1.Sam. 31, 11. 2.Sam. 5, 5.
  5. I David posla poslanike k ljudima u Javisu Galadovu, i reče im: da ste blagosloveni Gospodu što učiniste milost gospodaru svojemu, Saulu, i pogreboste ga.Ruta 2, 20. Psal. 115, 15.
  6. Zato da učini Gospod vama milost i vjeru; a ja ću vam učiniti dobro, što ste to učinili. Mat. 5, 44. 2.Tim. 1, 16.
  7. I neka vam se ukrijepe ruke i budite hrabri; jer Saul gospodar vaš pogibe, a dom Judin pomaza mene za cara nad sobom.
  8. Ali Avenir sin Nirov vojvoda Saulov uze Isvosteja sina Saulova, i odvede ga u Mahanajim. 1.Moj. 32, 2. 1.Sam. 14, 50. 1.Sam. 17, 27. 1.Sam. 17, 55.
  9. I zacari ga nad Galadom i nad Asurom i Jezraelom i Jefremom i Venijaminom i nad svijem Izrailjem.
  10. Četrdeset godina bješe Isvosteju sinu Saulovu kad poče carovati nad Izrailjem; i carova dvije godine. Samo dom Judin držaše se Davida.
  11. A David carova u Hevronu nad domom Judinijem sedam godina i šest mjeseca. 1.Dnev. 3, 4.
  12. Potom izide Avenir sin Nirov i sluge Isvosteja sina Saulova iz Mahanajima u Gavaon. Isu. 9, 3. Isa. 28, 21.
  13. Takođe i Joav sin Serujin i sluge Davidove izidoše i sretoše se s njima kod jezera Gavaonskoga, i stadoše jedni s jedne strane jezera a drugi s druge strane.2.Sam. 20, 8. Jer. 41, 12.
  14. Tada reče Avenir Joavu: neka ustanu momci i neka se proigraju pred nama. I reče Joav: neka ustanu. Prič. 10, 23. Prič. 13, 10. Prič. 17, 14. Prič. 20, 3. Prič. 25, 8. Prič. 26, 18.
  15. I ustaše, i izidoše na broj: dvanaest od Venijamina sa strane Isvosteja sina Saulova, i dvanaest između sluga Davidovijeh.
  16. I uhvatiše jedan drugoga za glavu, i tisnu jedan drugomu mač svoj u bok, i popadaše zajedno. Otuda se prozva ono mjesto Halkat-Asurim kod Gavaona.
  17. I bi žestok boj onoga dana; i sluge Davidove razbiše Avenira i Izrailjce. 1.Car. 20, 11.
  18. A ondje bijahu tri sina Serujina: Joav i Avisaj i Asailo. A Asailo bijaše lak na nogu kao srna u polju; 1.Dnev. 2, 16. 1.Dnev. 12, 8. Joil 2, 7.
  19. I potjera Asailo Avenira, i ne svrnu ni nadesno ni nalijevo iza Avenira.
  20. I Avenir obazre se natrag i reče: jesi li ti, Asailo? A on reče: ja sam.
  21. A Avenir mu reče: svrni nadesno ili nalijevo, i uzmi jednoga od tijeh momaka, i skini odoru s njega. Ali ne htje Asailo svrnuti iza njega. 1.Sam. 17, 42.
  22. I Avenir opet reče Asailu: otstupi od mene; zašto da te sastavim sa zemljom? i kako bih smeo pogledati u Joava brata tvojega?
  23. Ali on ne htje otstupiti; i Avenir ga udari kopljem pod peto rebro, i izađe mu koplje na leđa, te on pade ondje i umrije na mjesto. I ko god dođe na ono mjesto gdje pade i pogibe Asailo, ustavljaše se. 2.Sam. 3, 27. 2.Sam. 3, 30. 2.Sam. 4, 6. 2.Sam. 20, 10.
  24. Ali Joav i Avisaj potjeraše Avenira, i sunce zađe kad dođoše do brda Ame, koja je prema Giji na putu u pustinju Gavaonsku. Isu. 9, 3.
  25. I skupiše se sinovi Venijaminovi za Avenirom, te se načini četa, i stadoše na vrh jednoga brda.
  26. I Avenir viknu Joava i reče: hoće li mač proždirati dovijeka? ne znaš li da jadi bivaju napošljetku? zašto već ne kažeš narodu da se prođu braće svoje? Psal. 4, 2. Dela. 7, 26.
  27. A Joav reče: tako živ bio Bog, da nijesi kazao, narod bi još jutros otišao, nijedan ne bi tjerao brata svojega. Prič. 17, 14. Prič. 20, 18. Prič. 25, 8. Luka 14, 31.
  28. Tada zatrubi Joav u trubu, i ustavi se sav narod i prestaše tjerati Izrailja, i ne biše se više.
  29. I tako Avenir i ljudi njegovi idoše preko polja cijelu onu noć, i prijeđoše preko Jordana, i prošavši sav Vitron dođoše u Mahanajim. 1.Moj. 32, 2. Isu. 21, 38. 2.Sam. 17, 24. Pesma 2, 17.
  30. A Joav se vrati od Avenira, i kad skupi sav narod, ne bješe od sluga Davidovijeh devetnaest ljudi i Asaila.
  31. Ali sluge Davidove pobiše sinova Venijaminovijeh, ljudi Avenirovijeh, tri stotine i šezdeset ljudi, koji izgiboše.
  32. A Asaila uzeše i pogreboše u grobu oca njegova koji bijaše u Vitlejemu. I Joav i ljudi njegovi idoše svu noć, i osvanuše u Hevronu. 1.Moj. 47, 29. 1.Moj. 49, 29. 2.Sam. 17, 23. 2.Sam. 19, 37.