1. I posla Gospod Natana k Davidu; i on došav k njemu reče mu: u jednom gradu bijahu dva čovjeka, jedan bogat a drugi siromah. 2.Sam. 14, 5. 1.Car. 20, 35. Psal. 51, 1. Isa. 39, 3. Mat. 21, 33. Mat. 21, 45. Luka 15, 11.
  2. Bogati imaše ovaca i goveda vrlo mnogo;
  3. A siromah nemaše ništa do jednu malu ovčicu, koju bješe kupio, i hranjaše je, te odraste uza nj i uz djecu njegovu, i jeđaše od njegova zalogaja, i iz njegove čaše pijaše, i na krilu mu spavaše, i bijaše mu kao kći.
  4. A dođe putnik k bogatome čovjeku, a njemu bi žao uzeti iz svojih ovaca ili goveda da zgotovi putniku koji dođe k njemu; nego uze ovcu onoga siromaha, i zgotovi je čovjeku, koji dođe k njemu.
  5. Tada se David vrlo razgnjevi na onoga čovjeka, i reče Natanu: tako živ bio Gospod, zaslužio je smrt onaj koji je to učinio. 1.Car. 1, 29.
  6. I ovcu neka plati učetvoro, što je to učinio i nije mu žao bilo. 2.Moj. 22, 1. Luka 19, 8.
  7. Tada reče Natan Davidu: ti si taj. Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja sam te pomazao za cara nad Izrailjem, i ja sam te izbavio iz ruku Saulovijeh. 1.Sam. 16, 13. 2.Sam. 7, 8.
  8. I dao sam ti dom gospodara tvojega, i žene gospodara tvojega na krilo tvoje, dao sam ti dom Izrailjev i Judin; i ako je malo, dodao bih ti to i to.
  9. Zašto si prezreo riječ Gospodnju čineći što njemu nije po volji? Uriju Hetejina ubio si mačem i uzeo si ženu njegovu sebi za ženu, a njega si ubio mačem sinova Amonovijeh. 1.Moj. 9, 5. 3.Moj. 26, 15. 4.Moj. 15, 31. 1.Sam. 15, 19. 1.Sam. 18, 17. 2.Sam. 11, 15. 2.Sam. 16, 7. 1.Car. 15, 5. Psal. 51, 14. Prič. 13, 13. Isa. 5, 24.
  10. Zato neće se odmaći mač od doma tvojega dovijeka, što si me prezreo i uzeo ženu Urije Hetejina da ti bude žena. Prič. 17, 13. Amos 7, 9.
  11. Ovako veli Gospod: evo, ja ću podignuti na te zlo iz doma tvojega, i uzeću žene tvoje na tvoje oči, i daću ih bližnjemu tvojemu, te će spavati sa ženama tvojim na vidiku svakomu. 5.Moj. 28, 30. 2.Sam. 16, 11.
  12. Jer ti si učinio tajno, ali ću ja ovo učiniti pred svijem Izrailjem i svakomu na vidiku. 2.Sam. 16, 22.
  13. Tada reče David Natanu: sagriješih Gospodu. A Natan reče Davidu: i Gospod je pronio grijeh tvoj; nećeš umrijeti. 1.Sam. 15, 24. 2.Sam. 24, 10. Jov 7, 20. Psal. 32, 5. Psal. 132, 1. Prič. 28, 13. Mih. 7, 18. Zah. 3, 4.
  14. Ali što si tijem djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule, zato će ti umrijeti sin koji ti se rodio. Isa. 52, 5. Jezek. 36, 20. Rim. 2, 24. 1.Kor. 11, 30.
  15. Potom Natan otide svojoj kući. A Gospod udari dijete koje rodi žena Urijina Davidu, te se razbolje na smrt. 1.Moj. 4, 7. Amos 3, 2.
  16. I David se moljaše Bogu za dijete, i pošćaše se David, i došavši ležaše preko noć na zemlji. 2.Sam. 13, 31. Isa. 26, 16. Jer. 18, 8.
  17. I starješine doma njegova ustaše oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htje, niti jede što s njima.
  18. A kad bi sedmi dan, umrije dijete; i ne smijahu sluge Davidove javiti mu da je dijete umrlo, jer govorahu: evo, dok dijete bijaše živo, govorasmo mu, pa nas ne htje poslušati; a kako ćemo mu kazati: umrlo je dijete? hoće ga ucvijeliti.
  19. A David videći gdje sluge njegove šapću među sobom, dosjeti se da je umrlo dijete; i reče David slugama svojim: je li umrlo dijete? A oni rekoše: umrlo je.
  20. Tada David usta sa zemlje, i umi se, i namaza se i preobuče se; i otide u dom Gospodnji, i pokloni se. Potom opet dođe kući svojoj, i zaiska da mu donesu da jede; i jede. Ruta 3, 3. Psal. 95, 6. Psal. 103, 1. Psal. 103, 8. Prič. 3, 7. Prič. 16, 6.
  21. A sluge njegove rekoše mu: šta to radiš? dok bijaše dijete živo, postio si i plakao; a kad umrije dijete, ustao si i jedeš.
  22. A on reče: dok dijete bijaše živo, postio sam i plakao, jer govorah: ko zna, može se smilovati Gospod na me da dijete ostane živo. Isa. 38, 1. Isa. 38, 5. Jona 3, 9.
  23. A sada umrlo je; što bih postio? mogu li ga povratiti? ja ću otići k njemu, ali on neće se vratiti k meni.Jov 7, 8. Jov 7, 9. Jov 10, 21. 2.Kor. 5, 1. Jevr. 11, 10.
  24. Potom David utješi Vitsaveju ženu svoju, i otide k njoj, i leže s njom. I ona rodi sina, kojemu nadje ime Solomun. I mio bješe Gospodu. 1.Dnev. 22, 9. Mat. 1, 6.
  25. I posla Natana proroka, te mu nadje ime Jedidija, radi Gospoda.
  26. A Joav bijući Ravu sinova Amonovih, uze carski grad. 5.Moj. 3, 11. 1.Dnev. 20, 1.
  27. I posla poslanike k Davidu, i reče: bih Ravu, i uzeh grad na vodi.
  28. Nego sada skupi ostali narod, i stani u oko prema gradu, i uzmi ga, da ga ne bih ja uzeo i moje se ime spominjalo na njemu.
  29. I David skupiv sav narod otide na Ravu, i udari na nju, i uze je.
  30. I uze caru njihovu s glave krunu, u kojoj bješe talanat zlata, s dragim kamenjem, i metnuše je na glavu Davidu, i odnese iz grada plijen vrlo velik. 1.Dnev. 20, 2. Psal. 132, 18.
  31. A narod koji bijaše u njemu izvede i metnu ih pod pile i pod brane gvozdene i pod sjekire gvozdene, i sagna ih u peći gdje se opeke peku. I tako učini svijem gradovima sinova Amonovijeh. Potom se vrati David sa svijem narodom u Jerusalim.