- A kad prođe godina, u vrijeme kad carevi idu na vojsku, posla David Joava i sluge svoje s njim, i svega Izrailja, te potirahu sinove Amonove, i opkoliše Ravu; a David osta u Jerusalimu. 1.Dnev. 20, 1.
- I pred veče usta David s postelje svoje, i hodajući po krovu carskoga dvora ugleda s krova ženu gdje se mije, a žena bijaše vrlo lijepa na oči. 1.Moj. 34, 2. 5.Moj. 22, 8. Jov 31, 1. Psal. 119, 37. Mat. 5, 28.
- I David posla da propitaju za ženu i rekoše: nije li to Vitsaveja kći Elijamova žena Urije Hetejina? 2.Sam. 12, 3. 2.Sam. 23, 39.
- I David posla poslanike da je dovedu; i kad dođe k njemu, on leže s njom, a ona se bješe očistila od nečistote svoje; poslije se vrati svojoj kući. 2.Moj. 20, 17. 3.Moj. 15, 19. 3.Moj. 18, 20. Jevr. 13, 4. Jak. 1, 14.
- I zatrudnje žena, te posla i javi Davidu govoreći: trudna sam. 3.Moj. 20, 10.
- Tada David posla k Joavu i poruči: pošlji mi Uriju Hetejina. I posla Joav Uriju k Davidu.
- I kad Urija dođe k njemu, zapita ga David kako je Joav i kako je narod i kako ide rat.
- Potom reče David Uriji: idi kući svojoj, i operi noge svoje. I Urija izide iz careva dvora, a za njim iznesoše jelo carsko. 1.Moj. 18, 4. Psal. 44, 21. Psal. 55, 21.
- Ali Urija leže na vratima dvora careva sa svijem slugama gospodara svojega, i ne otide kući svojoj. Jov 5, 12.
- I javiše Davidu govoreći: Urija nije otišao kući svojoj. A David reče Uriji: nijesi li došao s puta? zašto ne ideš kući svojoj?
- A Urija reče Davidu: kovčeg i Izrailj i Juda stoje po šatorima, i Joav gospodar moj i sluge gospodara mojega stoje u polju, pa kako bih ja ušao u kuću svoju da jedem i pijem i spavam sa ženom svojom? Tako ti bio živ i tako bila živa duša tvoja, neću to učiniti.1.Sam. 4, 4. 2.Sam. 7, 2. 2.Sam. 7, 6. 2.Sam. 20, 6. 1.Dnev. 11, 41. Mat. 10, 25. 2.Tim. 2, 3.
- Tada reče David Uriji: ostani ovdje još danas, pa ću te sjutra otpustiti. Tako osta Urija u Jerusalimu onaj dan i sjutradan. Jov 20, 12.
- I pozva ga David da jede i pije s njim, te ga opije. A uveče otide, te leže na postelju svoju sa slugama gospodara svojega, a kući svojoj ne otide. 1.Moj. 9, 21. 2.Moj. 32, 21. Prič. 20, 1. Prič. 23, 29. Os. 4, 11. Gal. 5, 21.
- A ujutru napisa David knjigu Joavu, i posla po Uriji. 1.Car. 21, 8. Psal. 19, 13. Psal. 62, 9. Prop. 8, 11. Jer. 9, 1. Mih. 7, 3.
- A u knjizi pisa i reče: namjestite Uriju gdje je najžešći boj, pa se uzmaknite od njega da bi ga ubili da pogine. 1.Sam. 18, 17. 2.Sam. 12, 9.
- I Joav opkolivši grad namjesti Uriju na mjesto gdje je znao da su najhrabriji ljudi.
- I izidoše ljudi iz grada i pobiše se s Judom. I pogibe iz naroda nekoliko sluga Davidovijeh; pogibe i Urija Hetejin.
- Tada Joav posla k Davidu, i javi mu sve što bi u boju.
- I zapovjedi glasniku govoreći: kad pripovjediš caru sve što je bilo u boju,
- Ako se razgnjevi car i reče ti: zašto ste išli tako blizu grada da se bijete? zar nijeste znali kako se strijelja s grada?
- Ko je ubio Avimeleha sina Jeruvesetova? nije li žena bacila na nj komad žrvnja sa zida, te pogibe u Tevesu? zašto ste išli blizu zida? tada reci: poginuo je i sluga tvoj Urija Hetejin. Sud. 6, 32. Sud. 9, 53. 2.Sam. 20, 21. Jov 31, 3.
- I otide glasnik, i došavši javi Davidu sve za što ga je poslao Joav.
- I reče glasnik Davidu: bijahu jači od nas, i izidoše u polje na nas, ali ih uzbismo do vrata gradskih.
- A strijelci stadoše strijeljati na sluge tvoje sa zida, i pogibe nekoliko sluga carevijeh, tako i sluga tvoj Urija Hetejin pogibe.
- Tada reče David glasniku: ovako reci Joavu: ne budi zlovoljan za to; jer mač proždire sad ovoga sad onoga; udri još jače na grad i raskopaj ga. Tako ga ohrabri.
- A žena Urijina čuvši da je poginuo muž njezin Urija, plaka za mužem svojim.
- A kad prođe žalost, posla David i uze je u kuću svoju, i ona mu posta žena, i rodi mu sina. Ali ne bješe po volji Gospodu što učini David. 2.Sam. 12, 9.