1. A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amalike i osta u Siklagu dva dana, 1.Sam. 11, 11. 1.Car. 20, 29.
  2. Trećega dana, gle, dođe jedan iz vojske Saulove razdrtijeh haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu pade na zemlju i pokloni se. 1.Moj. 37, 29. 4.Moj. 14, 6. Isu. 7, 6. 1.Sam. 4, 12. 2.Sam. 4, 10. Jov 1, 20. Dela. 14, 14.
  3. I reče mu David: otkuda ideš? A on mu reče: iz okola Izrailjskoga utekoh.
  4. A David mu reče: šta bi? kaži mi. A on reče: narod pobježe iz boja; i mnogo naroda pade i izgibe, pogibe i Saul i sin mu Jonatan.
  5. A David reče momku koji mu donese glas: kako znaš da je poginuo Saul i sin mu Jonatan?
  6. A momak koji mu donese glas reče: slučajno dođoh na goru Gelvuju, a to se Saul naslonio na koplje svoje, kola i konjici približavahu se k njemu. 1.Sam. 31, 1. 1.Sam. 31, 6.
  7. A on obazrevši se natrag ugleda me, pa me viknu, a ja mu rekoh: evo me.
  8. A on mi reče: ko si? A ja mu rekoh: Amalik sam.
  9. A on mi reče: pristupi k meni i ubij me; jer me obuzeše muke, a još je sasvijem duša u meni.
  10. I pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neće ostati živ pošto pade; i uzeh vijenac carski koji mu bješe na glavi i grivnu koja mu bješe na ruci, i evo donesoh gospodaru svojemu. Sud. 9, 54.
  11. Tada David zgrabi haljine na sebi i razdrije ih; tako i svi ljudi koji bijahu s njim. 2.Sam. 3, 31. 2.Dnev. 34, 27. Jezd. 9, 3.
  12. I ridaše i plakaše, i postiše do večera za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem i za narodom Gospodnjim i za domom Izrailjevijem što izgiboše od mača.
  13. I reče David momku koji mu donese glas: odakle si? A on reče: ja sam sin jednoga došljaka Amalika. 2.Sam. 4, 10.
  14. Reče mu David: kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega? 4.Moj. 12, 8. 1.Sam. 24, 7. 1.Sam. 26, 9. Psal. 105, 15.
  15. I dozva David jednoga između momaka svojih i reče: hodi, pogubi ga. A on ga udari, te umrije. 1.Sam. 22, 17. 2.Sam. 4, 10.
  16. I reče mu David: krv tvoja na tvoju glavu; jer tvoja usta svjedočiše na te govoreći: ja sam ubio pomazanika Gospodnjega. 1.Sam. 26, 9. Luka 19, 22.
  17. Tada David narica ovako za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem,
  18. I izgovori, da bi se učili sinovi Judini luku, i eto je napisano u knjizi istinitoga: Isu. 10, 13.
  19. Diko Izrailjeva! na tvojim visinama pobijeni su; kako padoše junaci? 2.Sam. 1, 27.
  20. Ne kazujte u Gatu, i ne razglašujte po ulicama Askalonskim, da se ne vesele kćeri Filistejske i da ne igraju kćeri neobrezanijeh. 2.Moj. 15, 20. 1.Sam. 18, 6. 1.Sam. 31, 4. 1.Sam. 31, 9. Mih. 1, 10.
  21. Gore Gelvujske! ne padala rosa ni dažd na vas, i ne rodilo polje za prinos, jer je tu bačen štit s junaka, štit Saulov, kao da nije pomazan uljem.1.Sam. 10, 1. Jov 3, 3. Pesma 4, 4.
  22. Bez krvi pobijenijeh i bez masti od junaka nije se vraćao luk Jonatanov, niti je mač Saulov dolazio natrag prazan. 1.Sam. 18, 4.
  23. Saul i Jonatan, mili i dragi za života, ni na smrti se ne rastaviše; lakši od orlova bijahu.Sud. 14, 18.
  24. Kćeri Izrailjeve! plačite za Saulom, koji vas je oblačio u skerlet lijepo, i kitio vas zlatnijem zakladima po haljinama vašim.
  25. Kako padoše junaci u boju! Jonatan kako pogibe na tvojim visinama!
  26. Žao mi je za tobom, brate Jonatane; bio si mi mio vrlo; veća mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske. 1.Sam. 18, 1. 1.Sam. 18, 3. 1.Sam. 19, 2.
  27. Kako padoše junaci, i propade oružje ubojito!