1. I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reče im: rađajte se i množite se, i napunite zemlju; 1.Moj. 1, 28. 1.Moj. 35, 11. Isa. 45, 18. Jer. 29, 6.
  2. I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke. Psal. 8, 7. Os. 2, 18. Jak. 3, 7.
  3. Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu. 5.Moj. 12, 15. 5.Moj. 14, 3.
  4. Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv. 3.Moj. 17, 10. 3.Moj. 19, 26. 5.Moj. 12, 23. 1.Sam. 14, 34. Dela. 15, 20. Dela. 15, 29.
  5. Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samoga čovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaću dušu čovječiju. 2.Moj. 21, 28. 4.Moj. 35, 31. 2.Dnev. 24, 22. Dela. 17, 26.
  6. Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka. 1.Moj. 1, 27. 2.Moj. 21, 12. 2.Moj. 21, 14. 3.Moj. 24, 17. 4.Moj. 35, 33. Mat. 26, 52. 1.Kor. 11, 7. Otkr. 13, 10.
  7. Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.
  8. I reče Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreći:
  9. A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,
  10. I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim. 1.Moj. 8, 1.
  11. Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neće nijedno tijelo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju. Psal. 104, 9. 2.Pet. 3, 5.
  12. I reče Bog: evo znak zavjeta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka:Mat. 26, 26.
  13. Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta između mene i zemlje.
  14. Pa kad oblake navučem na zemlju, vidjeće se duga u oblacima,
  15. I opomenuću se zavjeta svojega koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako tijelo. 1.Moj. 8, 21. 2.Moj. 28, 12. 3.Moj. 26, 42. 3.Moj. 26, 45. Isa. 54, 9. Jezek. 16, 60.
  16. Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se vječnoga zavjeta između Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji. 1.Moj. 17, 13. 1.Moj. 17, 19. 2.Sam. 23, 5.
  17. I reče Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam učinio između sebe i svakoga tijela na zemlji.
  18. A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovčega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima. 1.Moj. 10, 6.
  19. To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja. 1.Moj. 10, 32. 1.Dnev. 1, 4.
  20. A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd. 1.Moj. 3, 19. 1.Moj. 4, 2. Prop. 5, 9.
  21. I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega. 1.Moj. 19, 32. 1.Moj. 19, 36. Prič. 20, 1. Ef. 5, 18.
  22. A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braće svoje na polju.
  23. A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega. 2.Moj. 20, 12. Gal. 6, 1.
  24. A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin,
  25. I reče: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje! 5.Moj. 27, 16. Isu. 9, 23. 1.Car. 9, 20. Mat. 25, 41.
  26. I još reče: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga! Psal. 144, 15. Jevr. 11, 16.
  27. Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga! Ef. 2, 13. Ef. 3, 6.
  28. I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.
  29. A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije. 1.Moj. 3, 19. Jov 30, 23. Jov 34, 15. Psal. 89, 48.