1. A Josifa odvedoše u Misir; i Petefrije dvoranin Faraonov, zapovjednik stražarski, čovjek Misirac, kupi ga od Ismailjaca, koji ga odvedoše onamo. 1.Moj. 37, 36. Psal. 37, 28. Psal. 105, 17.
  2. I Gospod bješe s Josifom, te bi srećan, i življaše u kući gospodara svojega Misirca. 1.Moj. 21, 22. 1.Moj. 26, 24. 1.Moj. 26, 28. 1.Moj. 28, 15. 1.Sam. 16, 18. 1.Sam. 18, 14. 1.Sam. 18, 28. Jov 17, 9. Psal. 5, 12. Prič. 3, 7. Prič. 3, 9. Prič. 3, 10. Prič. 3, 33. Prič. 30, 5. Dela. 7, 9.
  3. I gospodar njegov vidje da je Gospod s njim i da sve što radi Gospod vodi u napredak u ruci njegovoj. Psal. 1, 3. Prič. 10, 6. Prič. 10, 22. Prič. 28, 20.
  4. I Josif steče milost u njega, i dvoraše ga; a najposlije postavi ga nad cijelijem domom svojim, i što god imaše njemu dade u ruke. 1.Moj. 18, 3. 1.Moj. 19, 19. 1.Moj. 24, 2.
  5. A kad ga postavi nad domom svojim i nad svijem što imaše, od tada Gospod blagoslovi dom toga Misirca radi Josifa; i blagoslov Gospodnji bješe na svemu što imaše u kući i u polju. 1.Moj. 30, 27. 5.Moj. 28, 3.
  6. I ostavi u Josifovijem rukama sve što imaše, i ne razbiraše ni za što osim jela koje jeđaše. A Josif bijaše lijepa stasa i lijepa lica. 1.Sam. 16, 12.
  7. I dogodi se poslije, te se žena gospodara njegova zagleda u Josifa, i reče: lezi sa mnom. 2.Sam. 13, 11.
  8. A on ne htje, nego reče ženi gospodara svojega: eto gospodar moj ne razbira ni za što što je u kući, nego što god ima dade meni u ruke.
  9. Ni sam nije veći od mene u ovoj kući, i ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu žena; pa kako bih učinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio? 1.Moj. 20, 6. 3.Moj. 6, 2. 2.Sam. 12, 13. Psal. 51, 4. Prič. 6, 29. Prič. 6, 32.
  10. I ona govoraše take riječi Josifu svaki dan, ali je ne posluša da legne s njom ni da se bavi kod nje.
  11. A jedan dan kad dođe Josif u kuću da radi svoj posao, a ne bješe nikoga od domašnjih u kući, Prič. 7, 19.
  12. Ona ga uhvati za haljinu govoreći: lezi sa mnom. Ali on ostaviv joj u rukama haljinu svoju pobježe i otide. 2.Sam. 13, 11. Prič. 7, 13.
  13. A kad ona vidje gdje joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobježe,
  14. Viknu čeljad svoju, i reče im govoreći: gledajte, doveo nam je čovjeka Jevrejina da nas sramoti; dođe k meni da legne sa mnom, a ja povikah iza glasa;
  15. A on kad ču gdje vičem, ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe i otide.
  16. I ona ostavi haljinu njegovu kod sebe dok mu gospodar dođe kući.
  17. A tada mu reče ovako govoreći: sluga Jevrejin, kojega si nam doveo, dođe k meni da me osramoti; 2.Moj. 23, 1. Psal. 120, 3. Prič. 6, 25. Prič. 23, 27. Prič. 26, 28. Prič. 30, 23.
  18. A ja povikah iza glasa, te on ostaviv haljinu svoju kod mene pobježe.
  19. A kad gospodar njegov ču riječi žene svoje gdje mu reče: to mi je učinio sluga tvoj, razgnjevi se vrlo. Prič. 6, 34.
  20. I gospodar Josifov uhvati ga, i baci ga u tamnicu, gdje ležahu sužnji carski; i bi ondje u tamnici.1.Moj. 40, 3. 1.Moj. 41, 14. Psal. 105, 18. Amos 5, 8. 1.Pet. 2, 19.
  21. Ali Gospod bješe s Josifom i raširi milost svoju nad njim i učini te omilje tamničaru. 2.Moj. 3, 21. 2.Moj. 11, 3. 2.Moj. 12, 36. Nem. 1, 11. Psal. 106, 46. Prič. 16, 7. Dan. 1, 9. Dela. 7, 9.
  22. I povjeri tamničar Josifu sve sužnje u tamnici, i što je god trebalo ondje činiti on uređivaše. 1.Moj. 40, 3.
  23. I tamničar ne nadgledaše ništa što bješe u Josifovoj ruci, jer Gospod bješe s njim; i što god činjaše, Gospod vođaše u napredak. 1.Moj. 39, 2. Prič. 11, 11.