1. A Rahilja vidjevši gdje ne rađa djece Jakovu, pozavidje sestri svojoj; i reče Jakovu: daj mi djece, ili ću umrijeti.1.Moj. 29, 31. 1.Moj. 37, 11. Jov 5, 2.
  2. A Jakov se rasrdi na Rahilju, i reče: zar sam ja a ne Bog koji ti ne da poroda? 1.Moj. 16, 2. 1.Sam. 1, 5. 2.Car. 5, 7.
  3. A ona reče: eto robinje moje Vale, lezi s njom, neka rodi na mojim koljenima, pa ću i ja imati djece od nje. 1.Moj. 16, 2. 1.Moj. 50, 23. Jov 3, 12.
  4. I dade mu Valu robinju svoju za ženu, i Jakov leže s njom. 1.Moj. 35, 22.
  5. I zatrudnje Vala, i rodi Jakovu sina.
  6. A Rahilja reče: Gospod mi je sudio i čuo glas moj, te mi dade sina. Zato mu nadjede ime Dan. Psal. 35, 24. Psal. 43, 1. Plač. 3, 59.
  7. I Vala robinja Rahiljina zatrudnje opet, i rodi drugoga sina Jakovu;
  8. A Rahilja reče: borah se žestoko sa sestrom svojom, ali odoljeh. I nadjede mu ime Neftalim. Mat. 4, 13.
  9. A Lija vidjevši gdje presta rađati uze Zelfu robinju svoju i dade je Jakovu za ženu.
  10. I rodi Zelfa robinja Lijina Jakovu sina;
  11. I Lija reče: dođe četa. I nadjede mu ime Gad.
  12. Opet rodi Zelfa robinja Lijina drugoga sina Jakovu;
  13. I reče Lija: blago meni, jer će me blaženom zvati žene. Zato mu nadjede ime Asir. Prič. 31, 28. Luka 1, 48.
  14. A Ruvim izide u vrijeme žetve pšenične i nađe mandragoru u polju, i donese je Liji materi svojoj. A Rahilja reče Liji: daj mi mandragoru sina svojega. 1.Moj. 25, 30. Pesma 7, 13.
  15. A ona joj reče: malo li ti je što si mi uzela muža? hoćeš da mi uzmeš i mandragoru sina mojega? A Rahilja joj reče: neka noćas spava s tobom za mandragoru sina tvojega. 4.Moj. 16, 9.
  16. I uveče kad se Jakov vraćaše iz polja, izide mu Lija na susret i reče: spavaćeš kod mene, jer te kupih za mandragoru sina svojega. I spava kod nje onu noć.
  17. A Bog usliši Liju, te ona zatrudnje, i rodi Jakovu petoga sina.
  18. I reče Lija: Gospod mi dade platu moju što dadoh robinju svoju mužu svojemu. I nadjede mu ime Isahar.
  19. I zatrudnje Lija opet, i rodi Jakovu šestoga sina;
  20. I reče Lija: dariva me Gospod darom dobrijem; da ako se sada već priljubi k meni muž moj, jer mu rodih šest sinova. Zato mu nadjede ime Zavulon.
  21. Najposlije rodi kćer, i nadjede joj ime Dina.
  22. Ali se Gospod opomenu Rahilje; i uslišiv je otvori joj matericu; 1.Moj. 8, 1. 1.Moj. 29, 31. 1.Sam. 1, 19.
  23. I zatrudnje, i rodi sina, i reče: uze Bog sramotu moju. 1.Sam. 1, 6. Isa. 4, 1. Luka 1, 25.
  24. I nadjede mu ime Josif, govoreći: neka mi doda Gospod još jednoga sina. 1.Moj. 35, 17.
  25. A kad Rahilja rodi Josifa, reče Jakov Lavanu: pusti me da idem u svoje mjesto i u svoju zemlju. 1.Moj. 18, 33. 1.Moj. 24, 55. 1.Moj. 31, 55.
  26. Daj mi žene moje, za koje sam ti služio, i djecu moju, da idem, jer znaš kako sam ti služio. 1.Moj. 29, 20.
  27. A Lavan mu reče: nemoj, ako sam našao milost pred tobom; vidim da me je blagoslovio Gospod tebe radi. 1.Moj. 26, 24. 1.Moj. 39, 3. 1.Moj. 39, 5. Psal. 1, 3. Isa. 61, 9.
  28. I još reče: išti koliko hoćeš plate, i ja ću ti dati. 1.Moj. 29, 15.
  29. A Jakov mu odgovori: ti znaš kako sam ti služio i kakva ti je stoka postala kod mene. 1.Moj. 31, 6. Mat. 24, 45. Tit. 2, 10.
  30. Jer je malo bilo što si imao dokle ja ne dođoh; ali se umnoži veoma, jer te Gospod blagoslovi kad ja dođoh. Pa kad ću i ja tako sebi kuću kućiti? 1.Tim. 5, 8.
  31. I reče mu Lavan: šta hoćeš da ti dam? A Jakov odgovori: ne treba ništa da mi daš; nego ću ti opet pasti stoku i čuvati, ako ćeš mi učiti ovo:
  32. Da zađem danas po svoj stoci tvojoj, i odlučim sve što je šareno i s biljegom, i sve što je crno između ovaca, i što je s biljegom i šareno između koza, pa što poslije bude tako, ono da mi je plata. 1.Moj. 31, 8.
  33. Tako će mi se poslije posvjedočiti pravda moja pred tobom kad dođeš da vidiš zaslugu moju: što god ne bude šareno ni s biljegom ni crno između ovaca i koza u mene, biće kradeno. Psal. 37, 6.
  34. A Lavan reče: eto, neka bude kako si kazao.
  35. I odluči Lavan isti dan jarce s biljegom i šarene i sve koze s biljegom i šarene, i sve na čem bijaše što bijelo, i sve crno između ovaca, i predade sinovima svojim.
  36. I ostavi daljine tri dana hoda između sebe i Jakova. I Jakov pasijaše ostalu stoku Lavanovu.
  37. I uze Jakov zelenijeh prutova topolovijeh i ljeskovijeh i kestenovijeh, i naguli ih do bjeline koja bješe na prutovima. 1.Moj. 31, 9.
  38. I metaše naguljene prutove pred stoku u žljebove i korita kad dolažaše stoka da pije, da bi se upaljivala kad dođe da pije.
  39. I upaljivaše se stoka gledajući u prutove, i što se mlađaše bijaše s biljegom, prutasto i šareno.
  40. I Jakov odlučivaše mlad, i obraćaše stado Lavanovo da gleda u šarene i u sve crne; a svoje stado odvajaše i ne obraćaše ga prema stadu Lavanovu.
  41. I kad se god upaljivaše stoka rana, metaše Jakov prutove u korita pred oči stoci da bi se upaljivala gledajući u prutove;
  42. A kad se upaljivaše pozna stoka, ne metaše; tako pozne bivahu Lavanove a rane Jakovljeve.
  43. I tako se taj čovjek obogati vrlo, te imaše mnogo stoke i sluga i sluškinja i kamila i magaraca. 1.Moj. 13, 2. 1.Moj. 24, 35. 1.Moj. 26, 13. 1.Moj. 28, 15. 1.Moj. 30, 30. Jov 1, 3. Prop. 2, 7. Jezek. 39, 10.