1. Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu? Mat. 10, 16. Otkr. 12, 9. Otkr. 20, 2. VBČV
  2. A žena reče zmiji: mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu; VB
  3. Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete. 1.Moj. 2, 16. VB
  4. A zmija reče ženi: nećete vi umrijeti; 2.Kor. 11, 3. 1.Tim. 2, 14. VB
  5. Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo. Jezek. 28, 2. VB
  6. I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužu svojemu, te i on okusi. Rim. 5, 12.
  7. Tada im se otvoriše oči, i vidješe da su goli; pa spletoše lišća smokova i načiniše sebi pregače.
  8. I začuše glas Gospoda Boga, koji iđaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga među drveta u vrtu. Jov 31, 33. Jov 38, 1. Psal. 139, 1.
  9. A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: gdje si? 1.Moj. 4, 9.
  10. A on reče: čuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih. Jov 23, 15. 1.Jov. 3, 20.
  11. A Bog reče: ko ti kaza da si go? da nijesi jeo s onoga drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?
  12. A Adam reče: žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh. Prič. 28, 13. Jak. 1, 13. PH
  13. A Gospod Bog reče ženi: zašto si to učinila? A žena odgovori: zmija me prevari, te jedoh. PH
  14. Tada reče Gospod Bog zmiji: kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega vijeka. Isa. 65, 25. Mih. 7, 17.
  15. I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati. 4.Moj. 21, 6. Jovan 5, 46. Rim. 16, 20. Jevr. 2, 14. 1.Jov. 3, 8. VBČV
  16. A ženi reče: tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš djecu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvojega, i on će ti biti gospodar. Jovan 16, 21. 1.Tim. 2, 15.
  17. Pa onda reče Adamu: što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom ćeš se od nje hraniti do svojega vijeka; 1.Moj. 8, 21. Jov 5, 7. Prop. 2, 23. PH
  18. Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko;
  19. Sa znojem lica svojega ješćeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti. Rim. 8, 20. 1.Kor. 15, 21. 1.Kor. 15, 47. VB
  20. I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima.
  21. I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.
  22. I reče Gospod Bog: eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te dovijeka živi.1.Moj. 2, 9. 1.Moj. 3, 5.
  23. I Gospod Bog izagna ga iz vrta Edemskoga da radi zemlju, od koje bi uzet;
  24. I izagnav čovjeka postavi pred vrtom Edemskim heruvima s plamenijem mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života.1.Moj. 3, 8. Psal. 104, 4. Jovan 14, 6. Jevr. 1, 7.