1. Poslije toga šćaše Bog okušati Avrama, pa mu reče: Avrame! A on odgovori: evo me. Jevr. 11, 17. Jak. 1, 12.
2. I reče mu Bog: uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gdje ću ti kazati. 2.Dnev. 3, 1. Jovan 3, 16. ČV
3. I sjutradan rano ustavši Avram osamari magarca svojega, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svojega; i nacijepavši drva za žrtvu podiže se i pođe na mjesto koje mu kaza Bog. Jevr. 11, 17.
4. Treći dan podigavši oči svoje Avram ugleda mjesto izdaleka.
5. I reče Avram momcima svojim: ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama.
6. I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Isaku sinu svojemu, a sam uze u svoje ruke ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno. Jovan 19, 17. 1.Pet. 2, 24.
7. Tada reče Isak Avramu ocu svojemu: oče! A on reče: što, sine! I reče Isak: eto ognja i drva, a gdje je jagnje za žrtvu? ČV
8. A Avram odgovori: Bog će se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I iđahu obojica zajedno. 1.Pet. 1, 19.
9. A kad dođoše na mjesto koje mu Bog kaza, Avram načini ondje žrtvenik, i metnu drva na nj, i svezavši Isaka sina svojega metnu ga na žrtvenik vrh drva; 1.Car. 18, 33. Jovan 10, 17.
10. I izmahnu Avram rukom svojom i uze nož da zakolje sina svojega. Isa. 53, 6.
11. Ali anđeo Gospodnji viknu ga s neba, i reče: Avrame! Avrame! A on reče: evo me.
12. A anđeo reče: ne diži ruke svoje na dijete, i ne čini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi. 1.Sam. 15, 22. 1.Sam. 26, 5. Rim. 8, 32. Jak. 2, 22. ČV
13. I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mjesto sina svojega. 1.Kor. 5, 7.
14. I nazva Avram ono mjesto: Gospod će se postarati. Zato se i danas kaže: na brdu, gdje će se Gospod postarati.
15. I anđeo Gospodnji opet viknu s neba Avrama.
16. I reče: sobom se zakleh, veli Gospod: kad si tako učinio, i nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, 1.Moj. 26, 5. Psal. 105, 9. Luka 1, 73. Jevr. 6, 13.
17. Zaista ću te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom; i naslijediće sjeme tvoje vrata neprijatelja svojih. 1.Moj. 15, 5. 1.Moj. 24, 60. 1.Moj. 28, 4. 5.Moj. 28, 4. 2.Dnev. 1, 9. Jer. 13, 16. Jer. 33, 22. Mih. 1, 9.
18. I blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj. 1.Moj. 3, 10. 1.Moj. 12, 3. 1.Moj. 18, 18. 1.Moj. 26, 5. Psal. 72, 17. Rim. 4, 17. Gal. 3, 8. Gal. 3, 16. Gal. 3, 18.
19. Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Virsaveju, jer Avram življaše u Virsaveji.
20. Poslije toga javiše Avramu govoreći: gle, i Melha rodi sinove bratu tvojemu Nahoru: 1.Moj. 11, 29.
21. Uza prvenca i Vuza brata mu, i Kamuila, oca Avramova, Jov 1, 1. Jov 32, 2.
22. I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa i Vatuila.
23. A Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovu. 1.Moj. 24, 15.
24. A inoča njegova, po imenu Revma, rodi i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha.