I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i učini Gospod Sari kao što bješe kazao. 1.Sam. 2, 21. 1.Sam. 17, 19. 1.Sam. 18, 10. 1.Sam. 18, 14. Gal. 4, 23.
Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod. Dela. 7, 8. Jevr. 11, 11.
I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak. 1.Moj. 17, 19.
I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog. 1.Moj. 17, 10.
A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak.
A Sara reče: Bog mi učini smijeh; ko god čuje, smijaće mi se. Psal. 126, 2. Isa. 54, 1. Jer. 20, 15. Luka 1, 14. Luka 1, 58.
I reče: ko bi rekao Avramu da će Sara dojiti djecu? ipak mu rodih sina u starosti njegovoj. 1.Moj. 18, 11.
A kad dijete doraste da se odbije od sise, učini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise.
I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se potsmijeva; 1.Moj. 16, 1. 1.Moj. 16, 4. 1.Moj. 16, 15. Gal. 4, 29.
Pa reče Avramu: otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neće biti našljednik s mojim sinom, s Isakom. 1.Moj. 25, 6. 1.Moj. 36, 6. 1.Moj. 36, 7. Jovan 8, 35. Gal. 4, 29. Gal. 4, 30.
A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegova. 1.Moj. 17, 18.
Ali Bog reče Avramu: nemoj da ti je krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer će ti se u Isaku sjeme prozvati. Rim. 9, 7. Jevr. 11, 18.
Ali ću i od sina robinjina učiniti narod, jer je tvoje sjeme. 1.Moj. 16, 10. 1.Moj. 17, 20. 1.Moj. 25, 12.
I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba i mješinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leđa, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Virsavskoj. Jovan 8, 35.
A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo, 4.Moj. 20, 5. Psal. 63, 1.
Pa otide koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: da ne gledam kako će umrijeti dijete. I sjedeći prema njemu stade iza glasa plakati. 1.Moj. 44, 34.
A Bog ču glas djetinji, i anđeo Božji viknu s neba Agaru, i reče joj: što ti je, Agaro? ne boj se, jer Bog ču glas djetinji odande gdje je. 2.Moj. 3, 7. 2.Car. 13, 4. 2.Car. 13, 23.
Ustani, digni dijete i uzmi ga u naručje; jer ću od njega učiniti velik narod. 1.Moj. 21, 13. 1.Moj. 25, 12. Sud. 8, 24.
I Bog joj otvori oči, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete. 2.Dnev. 3, 1.
I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji, i posta strijelac. 1.Moj. 16, 12. 1.Moj. 39, 2.
A življaše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje Misirske. 1.Moj. 24, 4. 4.Moj. 10, 12.
U to vrijeme reče Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreći: Bog je s tobom u svemu što radiš. 1.Moj. 20, 2. 1.Moj. 26, 28. Isa. 8, 10.
Zakuni mi se sada Bogom da nećeš prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega, nego da ćeš dobro onako kako sam ja tebi činio i ti činiti meni i zemlji u kojoj si došljak. Isu. 2, 12. 1.Sam. 24, 22.
A Avram reče: hoću se zakleti.
Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove. 1.Moj. 26, 15.
A Avimeleh reče: ne znam ko je to učinio; niti mi ti kaza, niti čuh do danas.
Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatiše vjeru među sobom. 1.Moj. 26, 28.
I Avram odluči sedam jaganjaca iz stada.
A Avimeleh reče Avramu: šta će ono sedam jaganjaca što si odlučio? 1.Moj. 33, 8.
A on odgovori: da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac. 1.Moj. 31, 48.
Otuda se prozva ono mjesto Vir-Saveja, jer se ondje zakleše obojica. 1.Moj. 26, 33. 1.Car. 19, 3.
Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju Filistejsku. Isu. 13, 2.
A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga. 5.Moj. 33, 27. Psal. 9, 7. Psal. 29, 10. Psal. 45, 6. Psal. 90, 2. Psal. 93, 2. Isa. 9, 6. Isa. 40, 28. Isa. 63, 16. Jer. 10, 10. Plač. 5, 19. Mih. 5, 2. Avak. 1, 12. Rim. 16, 26. 1.Tim. 1, 17. Jevr. 13, 8. Otkr. 10, 6. Otkr. 15, 7.
I Avram življaše kao došljak u zemlji Filistejskoj mnogo vremena.