1. Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. ČV
  2. I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini; 2.Moj. 31, 17. Jevr. 4, 4. Jevr. 4, 10.
  3. I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini; 2.Moj. 16, 22. ČV
  4. To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,
  5. I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe čovjeka da radi zemlju,Psal. 65, 9. Psal. 65, 11. Psal. 104, 14.
  6. Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.
  7. A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa. Jovan 20, 22.
  8. I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti čovjeka, kojega stvori. 1.Moj. 13, 10. Jezek. 31, 8.
  9. I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla. 1.Moj. 3, 22. Jezek. 31, 8.
  10. A voda tecijaše iz Edema natapajući vrt, i odande se dijeljaše u četiri rijeke. Psal. 46, 4. Otkr. 22, 1.
  11. Jednoj je ime Fison, ona teče oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata, 1.Moj. 25, 18.
  12. I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha.
  13. A drugoj je rijeci ime Geon, ona teče oko cijele zemlje Huske. VB
  14. A trećoj je rijeci ime Hidekel, ona teče k Asirskoj. A četvrta je rijeka Efrat. Dan. 10, 4.
  15. I uzevši Gospod Bog čovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga čuva.
  16. I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;
  17. Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš. 1.Moj. 3, 3.
  18. I reče Gospod Bog: nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu. 1.Kor. 11, 9.
  19. Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime; Psal. 8, 6.
  20. I Adam nadjede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.
  21. I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; 1.Moj. 15, 12. 1.Sam. 26, 12.
  22. I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu. Prič. 18, 22. 1.Kor. 11, 8. Jevr. 13, 4.
  23. A Adam reče: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime čovječica, jer je uzeta od čovjeka. 1.Moj. 29, 14. Sud. 9, 2. 2.Sam. 5, 1. Ef. 5, 30.
  24. Zato će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.Psal. 45, 10. Mat. 19, 5. Mar. 10, 7. 1.Kor. 6, 16. Ef. 5, 28.
  25. A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota. 2.Moj. 32, 25. Isa. 47, 3.