1. U početku stvori Bog nebo i zemlju. Jov 38, 4. Isa. 44, 24. Isa. 45, 18. Jovan 1, 1. Jovan 1, 3. Rim. 1, 20. Kol. 1, 16. Jevr. 1, 10. Jevr. 11, 3.
  2. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom. Isa. 40, 12. Jer. 4, 23.
  3. I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost. Psal. 33, 9.
  4. I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
  5. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi. Jov 38, 12. Psal. 74, 16.
  6. Potom reče Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. Jov 37, 18. Psal. 33, 6. Jer. 10, 12.
  7. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. Psal. 148, 4.
  8. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.
  9. Potom reče Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako. Jov 26, 10. Jov 38, 8. Jov 38, 10. Psal. 95, 5.
  10. I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.
  11. Opet reče Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako. Mat. 7, 17. Luka 6, 4. Jevr. 6, 7.
  12. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro.
  13. I bi veče i bi jutro, dan treći.
  14. Potom reče Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama; 5.Moj. 4, 19. Jov 25, 3. Jov 25, 5. Psal. 74, 16. Psal. 136, 7.
  15. I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.
  16. I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde.
  17. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. Psal. 8, 1.
  18. I da upravljaju danom i noću, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
  19. I bi veče i bi jutro, dan četvrti.
  20. Potom reče Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. Psal. 104, 24.
  21. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro;
  22. I blagoslovi ih Bog govoreći: rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. 1.Moj. 8, 17. Jer. 29, 6.
  23. I bi veče i bi jutro, dan peti.
  24. Potom reče Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako. Psal. 33, 9.
  25. I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro.
  26. Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji. Jov 20, 4. Psal. 8, 6. Psal. 100, 3. Ef. 4, 24. Jak. 3, 9.
  27. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. Prop. 7, 29. Mal. 2, 15. Mat. 19, 4. Mar. 10, 6. 1.Kor. 11, 7. Kol. 3, 10.
  28. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji. 1.Moj. 6, 1. 1.Moj. 9, 1. 1.Moj. 9, 7. 1.Moj. 35, 11. 3.Moj. 26, 9. Psal. 127, 3. Psal. 128, 3. Isa. 45, 18. 1.Tim. 4, 3.
  29. I još reče Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu. Jov 36, 31. Psal. 136, 25. Psal. 146, 7. Dela. 14, 17.
  30. A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se miče na zemlji i u čem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako. Jov 39, 3. Psal. 145, 15. Psal. 147, 9.
  31. Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti. Psal. 104, 24. 1.Tim. 4, 4. ČV