{"id":"13","tekst":"Gospod u svojoj velikoj milosti ne pu\u0161ta sudove na Zemlju, a da prvo ne upozori stanovnike kroz svoje sluge. Prorok Amos ka\u017ee: \u201eJer Gospod Jehova ne \u010dini ni\u0161ta, a da svoju namisao ne otkrije svojim slugama, prorocima.\u201c Amos 3,7. Kad je bezakonje pretpotopnog sveta pokrenulo Boga da izlije potop na Zemlju, On ih je prvo upoznao sa svojom namerom, kako bi oni imali priliku da se odvrate od svojih zlih puteva. Tokom sto dvadeset godina odjekivalo je u njihovim u\u0161ima upozorenje da se pokaju, kako se ne bi gnev Bo\u017eji pokazao u njihovom uni\u0161tenju. Ali, poruka im je izgledala kao prazna pri\u010da i nisu joj verovali. Iz neverstva napredovali su ka podsmehu i preziru, ismejavali su opomenu kao ne\u0161to najneverovatnije i nedostojno njihove pa\u017enje. Ohrabreni u svojoj bezbo\u017enosti, oni su se izrugivali Bo\u017ejem vesniku, olako su uzeli njegova preklinjanja i \u010dak ga optu\u017eili zbog njegovih slutnji. Kako se usu\u0111uje jedan \u010dovek da stoji nasuprot svih velikih ljudi Zemlje? Ako je Nojeva vest istina, za\u0161to je ceo svet ne uvidi i ne poveruje? Tvr\u0111enje jednog \u010doveka nasuprot mudrosti hiljada! Oni ne\u0107e poverovati opomeni, niti \u0107e potra\u017eiti uto\u010di\u0161te u barci."}