{"id":"10","tekst":"Postupak prezbiterijanskog sabora u osu\u0111ivanju stare\u0161ine Mortona bez ikakvog saslu\u0161anja, dokaz je duha netrpeljivosti koji jo\u0161 uvek postoji, \u010dak i me\u0111u onima koji za sebe tvrde da su protestantski reformatori. Beskona\u010dni Bog, \u010diji je presto na Nebu, spu\u0161ta se da bi se obratio svom narodu: \u201eDo\u0111ite sada, i hajdemo zajedno da rasu\u0111ujemo.\u201c Isaija 1,18. Ali slabi, pogre\u0161ivi ljudi ponosito odbijaju da rasu\u0111uju sa svojim bli\u017enjim. Oni stoje spremni da osude onog koji prihvata ma koju svetlost koju oni nisu prihvatili \u2013 kao da se Bog sobom zakleo da nikom ne\u0107e dati vi\u0161e svetlosti nego \u0161to je njima dao. Ovo je postupak koji slede protivnici istine u svakom dobu. Oni zaboravljaju izjavu Pisma: \u201eSvetlost je zasjala pravedniku.\u201c Psalam 97,11. \u201eAli staza je pravednih kao blistava svetlost koja sve ja\u010de svetli dok ne bude potpuni dan.\u201c Pri\u010de 4,18. \u017dalosno je kad narod, tvrde\u0107i da su reformatori, prestanu sa reformacijom."}