{"id":"1","tekst":"Sa vrha Maslinske gore Isus posmatra Jerusalim. Pred Njim se pru\u017eao prizor koji je odisao lepotom i mirom. Usred vrtova, vinograda, zelenih obronaka posutih \u0161atorima hodo\u010dasnika, uzdizali su se terasasti bre\u017euljci, otmene palate i masivni bedemi izraelske prestonice. Izgledalo je kao da k\u0107er Cionska govori u svom ponosu: \u201eSedim kao kraljica i nisam udovica i ne\u0107u tuge videti,\u201c bila je tako lepa i sigurna u nebesku naklonost kao u vreme kada je pevao kraljevski pesnik: \u201eLepa zbog uzvi\u0161enosti svoje, radost celoj zemlji, gora je Cion na krajnjem severu, grad Velikoga Kralja.\u201c Psalam 48,2. Jasno se vide veli\u010danstvene zgrade hrama. Zraci sunca na zalasku osvetljavaju sne\u017enu belinu mermernih zidova i odbijaju se od zlatnih vrata, kula i tornjeva. U \u201esavr\u0161enoj lepoti\u201c stoji hram, ponos Jevrejskog naroda. Koje bi dete Izraela, moglo da gleda ovaj prizor, bez duboke radosti i ushi\u0107enja! Ali, sasvim druge misli zaokupljaju Isusov um. \u201eKad se pribli\u017eio i video grad, zaplakao je nad njim.\u201c Luka 19,41. Usled sveop\u0161te radosti zbog trijumfalnog ulaska, dok palminim granama jo\u0161 ma\u0161u, dok \u201ehosana\u201c veselo odjekuje sa bre\u017euljaka a hiljade glasova progla\u0161ava Ga kraljem, Otkupitelj sveta je iznenada obuzet tajanstvenom tugom. On, Sin Bo\u017eji, Obe\u0107ani Izraelov, \u010dija je sila pobedila smrt i pozvala njene zarobljenike iz grobova, pla\u010de, ali ne zbog obi\u010dne \u017ealosti, ve\u0107 od velike, neiskazane du\u0161evne patnje."}