{"id":"34","tekst":"Jakovljeva no\u0107 teskobe kada se u molitvi rvao za izbavljenje od Isavove ruke, predstavlja iskustvo Bo\u017ejeg naroda u vreme nevolje. 1. Mojsijeva 32,24-30. Zbog prevare koju je izvr\u0161io da osigura o\u010dev blagoslov namenjen Isavu, Jakov upla\u0161en smrtnim pretnjama svog brata, pobegao je da bi sa\u010duvao svoj \u017eivot. Posle mnogih godina provedenih u izgnanstvu, krenuo je po Bo\u017ejoj zapovesti na put da bi se sa svojim \u017eenama, decom i stadima vratio u svoj rodni kraj. Pribli\u017eavaju\u0107i se granici zemlje bio je ispunjen strahom zbog vesti o pribli\u017eavanju Isava na \u010delu \u010dete ratnika, bez sumnje u nameri da mu se osveti. Izgledalo je da \u0107e Jakovljeva nenaoru\u017eana i neza\u0161ti\u0107ena pratnja pasti kao bespomo\u0107na \u017ertva nasilja i pokolja. Ovom teretu brige i straha dodato je te\u0161ko breme samoprekora, jer je njegov li\u010dni greh navukao ovu opasnost. Njegova jedina nada bila je u Bo\u017ejoj milosti; njegova jedina odbrana mora biti molitva. Ipak, on sa svoje strane nije propustio ni\u0161ta da ispravi nepravdu u\u010dinjenu svome bratu i da spre\u010di opasnost koja mu je pretila. Tako treba i Hristovi sledbenici, dok se pribli\u017eavaju vremenu nevolje, sve da u\u010dine da se pred ljudima poka\u017eu u pravoj svetlosti, da razoru\u017ea\u0458u predrasude i da odvrate opasnost koja preti slobodi savesti."}