{"id":"18","tekst":"Na kraju 2300 dana, 1844. godine, ni jedna svetinja nije postojala na Zemlji ve\u0107 mnogo vekova. Prema tome, izjava: \u201edo dve hiljade i tri stotine ve\u010deri i jutara, onda \u0107e se svetinja o\u010distiti,\u201c mora da se odnosi jedino na nebesku svetinju. Ali, zar je nebeskoj svetinji potrebno \u010di\u0161\u0107enje? Vrativ\u0161i se opet Svetom pismu, u\u010denici proro\u010danstva su shvatili da \u010di\u0161\u0107enje nije predstavljalo odstranjivanje fizi\u010dke ne\u010disto\u0107e, jer se to vr\u0161ilo krvlju i, prema tome, mora biti o\u010di\u0161\u0107enje od greha. Apostol ovako ka\u017ee: \u201eZato je bilo potrebno da se zemaljske slike onoga \u0161to je na nebu \u010diste na taj na\u010din, a ono \u0161to je na nebu \u010disti se \u017ertvama boljim od takvih \u017ertava (dragocenom Hristovom krvlju).\u201c Jevrejima 9,23. Da bi dalje stekli vi\u0161e znanja o \u010di\u0161\u0107enju prikazanom u proro\u010danstvu, bilo je neophodno razumeti slu\u017ebu nebeske svetinje. Ovo se moglo nau\u010diti samo iz slu\u017ebe u zemaljskoj svetinji, jer Pavle ka\u017ee da sve\u0161tenici koji su svoju slu\u017ebu obavljali u zemaljskoj svetinji, slu\u017eili su \u201eslici i senci nebeskih stvari.\u201c Jevrejima 8,5."}