ћир/lat
  1. U početku carovanja Joakima sina Josijina cara Judina dođe ova riječ od Gospoda govoreći:
  2. Ovako govori Gospod: stani u trijemu doma Gospodnjega, i govori svijem gradovima Judinijem, koji dolaze da se poklone u domu Gospodnjem, sve riječi koje ti zapovijedam da im kažeš, ne izostavi ni riječi, 2.Moj. 23, 14. 5.Moj. 12, 5. Jer. 7, 2. Jer. 19, 14. Jer. 26, 15. Mat. 28, 20. Luka 19, 47. Jovan 8, 2. Dela. 20, 27.
  3. Ne bi li poslušali i vratili se svaki sa svoga zloga puta, da mi se sažali sa zla koje im mislim učiniti za zloću djela njihovijeh. Jer. 18, 8. Jer. 36, 3.
  4. Reci im dakle: ovako veli Gospod: ako me ne poslušate da hodite u mom zakonu koji sam stavio pred vas, 3.Moj. 26, 14. 5.Moj. 28, 15.
  5. Da slušate riječi sluga mojih proroka, koje vam šaljem, koje slah zarana jednako, ali ih ne poslušaste, Jer. 7, 13.
  6. Učiniću s domom ovijem kao sa Silomom, i grad ovaj daću u prokletstvo svijem narodima na zemlji. 1.Sam. 4, 10. Psal. 78, 60. Isa. 65, 15. Jer. 7, 12.
  7. A sveštenici i proroci i sav narod čuše Jeremiju gdje govori te riječi u domu Gospodnjem.
  8. I kad Jeremija izgovori sve što mu Gospod zapovjedi da kaže svemu narodu, uhvatiše ga sveštenici i proroci i sav narod govoreći: poginućeš. Jer. 43, 1. Amos 5, 10. Mat. 27, 20.
  9. Zašto prorokova u ime Gospodnje govoreći: ovaj će dom biti kao Silom, i ovaj će grad opustjeti da neće u njemu niko živjeti? I skupi se sav narod na Jeremiju u dom Gospodnji. Jer. 36, 29.
  10. A knezovi Judini čuvši to dođoše iz doma carskoga u dom Gospodnji, i sjedoše pred nova vrata Gospodnja. 2.Car. 15, 35.
  11. I rekoše sveštenici i proroci knezovima i svemu narodu govoreći: ovaj je čovjek zaslužio smrt, jer prorokova protiv ovoga grada, kao što čuste svojim ušima. Jer. 38, 4. Mat. 26, 61.
  12. Tada progovori Jeremija svijem knezovima i svemu narodu govoreći: Gospod me posla da prorokujem protiv ovoga doma i protiv ovoga grada sve što čuste. Jer. 26, 15.
  13. Zato popravite putove svoje i djela svoja, i poslušajte riječ Gospoda Boga svojega, i sažaliće se Gospodu sa zla koje je izrekao za vas. Isa. 1, 19. Isa. 55, 7. Jer. 7, 3. Jer. 35, 15. Jer. 36, 3. Os. 14, 1.
  14. A ja, evo sam u vašim rukama, činite od mene što mislite da je dobro i pravo. Jer. 38, 5.
  15. Ali znajte zacijelo, ako me ubijete, krv pravu svalićete na se i na ovaj grad i na stanovnike njegove, jer doista Gospod me posla k vama da govorim sve ove riječi da čujete.
  16. Tada rekoše knezovi i sav narod sveštenicima i prorocima: nije ovaj čovjek zaslužio smrti, jer nam je govorio u ime Gospoda Boga našega.
  17. I ustaše neki od starješina zemaljskih, i progovoriše svemu zboru narodnom i rekoše: Dela. 5, 34.
  18. Mihej Morašćanin prorokova u vrijeme Jezekije cara Judina i govori svemu narodu Judinu i reče: ovako veli Gospod nad vojskama: Sion će se preorati kao njiva i grad će Jerusalim biti gomila kamenja, i gora ovoga doma visoka šuma. Mih. 1, 1. Mih. 3, 12.
  19. Je li ga zato ubio Jezekija car Judin i sav Juda? nije li se pobojao Gospoda i molio se Gospodu? i Gospodu se sažali radi zla koje bješe izrekao na njih; mi dakle činimo veliko zlo dušama svojim. 2.Moj. 32, 14. 2.Sam. 24, 16. 2.Dnev. 32, 26. Dela. 5, 39.
  20. I još bješe jedan koji prorokova u ime Gospodnje, Urija sin Semajin iz Kirijat-Jarima; on prorokova protiv ovoga grada i protiv ove zemlje isto onako kao Jeremija.
  21. I kad ču car Joakim i sve vojvode njegove i svi knezovi riječi njegove, traži ga car da ga ubije; a Urija čuvši poboja se i pobježe i dođe u Misir. 1.Car. 19, 3. 2.Dnev. 16, 10. 2.Dnev. 24, 21.
  22. A car Joakim posla neke u Misir, Elnatana sina Ahovorova i druge s njim. Psal. 12, 8. Prič. 29, 12. Jer. 36, 12.
  23. I oni izvedoše Uriju iz Misira i dovedoše k caru Joakimu, i ubi ga mačem, i baci tijelo njegovo u groblje prostoga naroda. Mat. 23, 31.
  24. Ali ruka Ahikama sina Safanova bi uz Jeremiju, te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube. 2.Car. 22, 12. 2.Car. 22, 14. Jer. 39, 14.