1. A kad to ču car Jezekija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Gospodnji. Psal. 3, 4. Psal. 3, 8. Psal. 27, 14. Psal. 37, 5. Psal. 37, 39. Psal. 55, 16. Psal. 55, 22. Prič. 16, 3. Isa. 37, 1. Fil. 4, 6. 1.Pet. 5, 6.
2. I posla Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i Somnu pisara i najstarije sveštenike obučene u kostrijet k Isaiji proroku sinu Amosovu.
3. I rekoše mu: ovako veli Jezekija: ovo je dan nevolje i kara i ruga; jer prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.
4. Da ako je čuo Gospod Bog tvoj sve što reče Ravsak, kojega posla car Asirski gospodar njegov da ruži Boga živoga i da ga vrijeđa riječima, koje je čuo Gospod Bog tvoj; pomoli se za ostatak koji se nalazi. 2.Sam. 16, 12. 2.Car. 18, 35. Psal. 50, 21. Jak. 5, 16.
5. I dođoše k Isaiji sluge cara Jezekije.
6. I reče im Isaija: ovako recite gospodaru svojemu: ovako veli Gospod: ne plaši se od riječi koje si čuo, kojima huliše na me sluge cara Asirskoga. 2.Moj. 14, 13. 2.Car. 6, 16. Isa. 37, 6.
7. Evo, ja ću pustiti na nj duh, te će čuti glas i vratiti se u svoju zemlju, i učiniću da pogine od mača u svojoj zemlji. 1.Sam. 23, 27. Jov 4, 9. Psal. 11, 6.
8. I tako vrativši se Ravsak nađe cara Asirskoga gdje bije Livnu, jer bješe čuo da je otišao od Lahisa. 2.Car. 18, 14.
9. A on ču za Tiraku cara Huskoga gdje kazaše: evo ide da se bije s tobom. Zato opet posla poslanike k Jezekiji govoreći: 1.Sam. 23, 27. Isa. 37, 9.
10. Ovako recite Jezekiji caru Judinu: nemoj da te vara Bog tvoj, u kojega se uzdaš govoreći: neće se dati Jerusalim u ruke caru Asirskom. 2.Car. 18, 5. Isa. 37, 10. Isa. 37, 14.
11. Eto čuo si šta su učinili carevi Asirski svijem zemljama potrvši ih sasvijem; a ti li ćeš se izbaviti?
12. Jesu li narode koje satrše oci moji izbavili bogovi njihovi, Gosance, Harance, Resefe i sinove Edenove, koji bijahu u Telasaru? 1.Moj. 11, 31. Jezek. 27, 23.
13. Gdje je car Ematski i car Arfadski i car od grada Sefarvima, od Ene i Ave? 2.Car. 17, 24. 2.Car. 18, 34.
14. A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i pročita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom. Isa. 37, 14.
15. I pomoli se Jezekija Gospodu govoreći: Gospode Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju,2.Moj. 25, 22. 1.Sam. 4, 4. Psal. 80, 1. Psal. 96, 5. Isa. 44, 6.
16. Prigni, Gospode, uho svoje i čuj; otvori, Gospode, oči svoje i vidi; čuj riječi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga. 2.Dnev. 6, 40. Psal. 31, 2.
17. Istina je, Gospode, opustošili su carevi Asirski one narode i zemlje njihove; Isa. 10, 10.
18. I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku čovječijih, drvo i kamen; zato ih potrše. Psal. 115, 4.
19. I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti Gospode sam Bog. Psal. 83, 18.
20. Tada posla Isaija sin Amosov k Jezekiji, i poruči mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: uslišio sam za što si mi se molio radi Senahirima cara Asirskoga.Psal. 65, 2.
21. Ovo je riječ koju izreče Gospod za nj: ruga ti se i potsmijeva ti se djevojka, kći Sionska, za tobom maše glavom kći Jerusalimska. Jov 16, 4. Psal. 22, 7. Plač. 2, 13. Plač. 2, 15.
22. Koga si ružio i hulio? i na koga si podigao glas? i podigao u vis oči svoje? Na sveca Izrailjeva. Psal. 71, 22. Isa. 5, 24.
23. Preko poslanika svojih ružio si Gospoda i rekao si: s mnoštvom kola svojih izidoh na visoke gore, na strane Livanske, i posjeći ću visoke kedre njegove i lijepe jele njegove, i ući ću u krajnji stan njegov, u šumu njegova Karmila. Psal. 20, 7.
24. Ja sam kopao i pio vodu tuđu, i isušio sam stopama svojim sve potoke gradovima.
25. Nijesi li čuo da ja to odavna činim i od iskona da sam tako uredio? sada puštam to, da prevratiš tvrde gradove u puste gomile. Psal. 33, 11. Isa. 10, 5.
26. Zato koji u njima žive iznemogoše, uplašiše se i smetoše se, postaše kao trava poljska, kao zelena travica, kao trava na krovovima, koja se suši prije nego sazri. Psal. 129, 6.
27. Znam sjeđenje tvoje, i polaženje tvoje i dolaženje tvoje znam, i kako bjesniš na me. Psal. 139, 1.
28. Jer bjesniš na me, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju; zato ću metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa ću te odvesti natrag putem kojim si došao. Jov 40, 21. Amos 4, 2.
29. A tebi ovo neka bude znak: ješćete ove godine što samo od sebe rodi, i druge godine što opet samo od sebe rodi; a treće godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod s njih. 3.Moj. 25, 5. 2.Car. 20, 8. Luka 2, 12.
30. Jer ostatak doma Judina, što ostane, opet će pustiti žile ozdo i roditi ozgo.
31. Jer će iz Jerusalima izaći ostatak, i iz gore Siona, koji se sačuvaju. Revnost Gospoda nad vojskama učiniće to. Isa. 9, 7. Isa. 37, 32.
32. Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: neće ući u ovaj grad niti će baciti amo strijele, neće se primaći ka njemu sa štitom, niti će iskopati opkopa oko njega.2.Sam. 20, 15.
33. Vratiće se putem kojim je došao, a u grad ovaj neće ući, veli Gospod.
34. Jer ću braniti taj grad, i sačuvaću ga sebe radi i radi Davida sluge svojega. 1.Car. 11, 12. 2.Car. 20, 6.
35. I istu noć anđeo Gospodnji izide i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tisuća; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci.2.Dnev. 32, 21. Isa. 31, 8.
36. Te se podiže Senahirim car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji. 1.Moj. 10, 11. Jona 1, 2. Naum 1, 1.
37. I kad se klanjaše u domu Nisroka boga svojega, Adrameleh i Sarasar sinovi njegovi ubiše ga mačem, a sami pobjegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mjesto zacari Esaradon sin njegov. Jezd. 4, 2.