Utvrdiću prijesto carstva tvojega nad Izrailjem navijek, kao što sam kazao Davidu ocu tvojemu govoreći: neće ti nestati čovjeka na prijestolu Izrailjevu.
2.Sam. 7, 12.1.Car. 2, 4.1.Dnev. 22, 10.
Ali ako se vi i sinovi vaši odvratite od mene i ne uzdržite zapovijesti mojih i uredaba mojih koje sam vam dao, i otidete i stanete služiti drugim bogovima i klanjati im se,
2.Sam. 7, 14.2.Dnev. 7, 19.Psal. 89, 30.
I odgovaraće se: jer odustaše Gospoda Boga svojega, koji izvede oce njihove iz zemlje Misirske, i uzeše druge bogove, i klanjaše im se i služiše im; zato pusti na njih Gospod sve ovo zlo.
1.Car. 18, 18.
A kad prođe dvadeset godina, u koje sazida Solomun ova dva doma, dom Gospodnji i dom carski,
A Hiram car Tirski dade Solomunu drva kedrovijeh i drva jelovijeh i zlata koliko mu god volja bješe, tada car Solomun dade Hiramu dvadeset gradova u zemlji Galilejskoj.
Amos 1, 9.
I dođe Hiram iz Tira da vidi gradove koje mu dade Solomun, ali ne biše mu po volji.
Pa reče: kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate? I nazva ih: zemlja Kavul; i osta im to ime do danas.
A Hiram bješe poslao caru sto i dvadeset talanata zlata.
Jer Faraon car Misirski izide i uze Gezer, i spali ga ognjem, i pobi Hananeje koji življahu u gradu, i dade ga u prćiju kćeri svojoj, ženi Solomunovoj.Isu. 16, 10.
I Valat i Tadmor u pustinji u zemlji,
Isu. 19, 44.
I sve gradove u kojima Solomun imaše žitnice, i gradove u kojima mu bijahu kola, i gradove u kojima mu bijahu konjici, i što god Solomunu bi volja zidati u Jerusalimu i na Livanu i u svoj zemlji carstva svojega.
I sav narod koji bješe ostao od Amoreja, Heteja, Ferezeja, Jeveja i Jevuseja, koji ne bijahu od sinova Izrailjevijeh,
A od sinova Izrailjevijeh ne učini nijednoga robom, nego bijahu vojnici i sluge njegove i knezovi, vojvode njegove, i zapovjednici nad kolima njegovijem i nad konjicima njegovijem.3.Moj. 25, 39.3.Moj. 25, 40.Jer. 34, 14.
I bješe glavnijeh nastojnika nad poslom Solomunovijem pet stotina i pedeset, koji upravljahu narodom koji rađaše posao.
2.Dnev. 8, 10.
I Solomun prinošaše tri puta na godinu žrtve paljenice i žrtve zahvalne na oltaru koji načini Gospodu, i kađaše na oltaru koji bješe pred Gospodom, kad svrši dom.