ћир/lat
  1. Poslije toga iđaše on po gradovima i po selima učeći i propovijedajući jevanđelje o carstvu Božijemu, i dvanaestorica s njim.
  2. I neke žene koje bijahu iscijeljene od zlijeh duhova i bolesti: Marija, koja se zvaše Magdalina, iz koje sedam đavola iziđe, Mat. 27, 55. Mar. 15, 41. Mar. 16, 9. Luka 23, 55.
  3. I Jovana, žena Huze pristava Irodova, i Susana, i druge mnoge koje služahu njemu imanjem svojijem. Mat. 27, 55. Mar. 15, 41.
  4. A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu k njemu, kaza u priči: Mat. 13, 2. Mar. 4, 1.
  5. Iziđe sijač da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga.
  6. A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage.
  7. I drugo pade u trnje, i uzraste trnje, i udavi ga.
  8. A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese rod sto puta onoliko. Govoreći ovo povika: ko ima uši da čuje neka čuje.
  9. A učenici njegovi pitahu ga govoreći: šta znači priča ova? Mat. 13, 10. Mar. 4, 10.
  10. A on reče: vama je dano da znate tajne carstva Božijega; a ostalima u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju. Isa. 6, 9. Mar. 4, 12.
  11. A priča ova znači: sjeme je riječ Božija. Mat. 13, 18. Mar. 4, 14. Dela. 20, 27. Dela. 20, 32. 1.Pet. 1, 23.
  12. A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo, i uzima riječ iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu. Mar. 4, 4. 2.Kor. 2, 11. 2.Kor. 4, 3. Jak. 1, 23.
  13. A koje je na kamenu to su oni koji kad čuju s radosti primaju riječ; i ovi korijena nemaju koji za neko vrijeme vjeruju, a kad dođe vrijeme kušanja otpadnu.
  14. A koje u trnje pade to su oni koji slušaju, i otišavši od brige i bogatstva i slasti ovoga života zaguše se, i rod ne sazri. Mat. 19, 23. 1.Tim. 6, 9. 2.Tim. 4, 10.
  15. A koje je na dobroj zemlji to su oni koji riječ slušaju, i u dobrome i čistom srcu drže, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreći povika: ko ima uši da čuje neka čuje. Ef. 2, 4. 2.Pet. 1, 5.
  16. Niko pak svijeće ne poklapa sudom kad je zapali, niti meće pod odar, nego je metne na svijećnjak da vide svjetlost koji ulaze. Mat. 5, 15. Mar. 4, 21. Luka 11, 33. Fil. 2, 15.
  17. Jer nema ništa tajno što neće biti javno, ni sakriveno što se neće doznati i na vidjelo izići. Prop. 12, 14. Mar. 4, 22.
  18. Gledajte dakle kako slušate; jer ko ima, daće mu se, a ko nema, uzeće se od njega i ono što misli da ima. Mat. 25, 29. Mar. 4, 25.
  19. Dođoše pak k njemu mati i braća njegova, i ne mogahu od naroda da govore s njim. Mat. 12, 46. Mar. 3, 31. Jovan 7, 5. Dela. 1, 14. 1.Kor. 9, 5.
  20. I javiše mu govoreći: mati tvoja i braća tvoja stoje napolju, hoće da te vide.
  21. A on odgovarajući reče im: mati moja i braća moja oni su koji slušaju riječ Božiju i izvršuju je.
  22. I dogodi se u jedan dan on uljeze s učenicima svojijem u lađu, i reče im: da prijeđemo na onu stranu jezera. I pođoše. Mat. 8, 23. Mar. 4, 35.
  23. A kad iđahu oni on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i bijahu u velikoj nevolji.
  24. I pristupivši probudiše ga govoreći: učitelju! učitelju! izgibosmo. A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima; i prestadoše i posta tišina. Jov 28, 11. Jov 38, 11. Psal. 29, 10. Psal. 46, 1. Psal. 65, 7.
  25. A njima reče: gdje je vjera vaša? A oni se poplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugome: ko je ovaj što i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga? Psal. 33, 8. Mat. 8, 27. Mar. 4, 41. Luka 4, 36.
  26. I dođoše u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji. Mat. 8, 28. Mar. 5, 1.
  27. A kad iziđe on na zemlju, srete ga jedan čovjek iz grada u kome bijahu đavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima.
  28. A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu i reče zdravo: što je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvišega? Molim te, ne muči me.Dela. 16, 16. Fil. 2, 10.
  29. Jer Isus zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga čuvaju, i iskida sveze, i tjeraše ga đavo po pustinji.
  30. A Isus ga zapita govoreći: kako ti je ime? A on reče: legeon; jer mnogi đavoli bijahu ušli u nj.
  31. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan. Otkr. 9, 1. Otkr. 20, 3.
  32. A ondje pasijaše po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uđu. I dopusti im. 3.Moj. 11, 7. 5.Moj. 14, 8. Jov 1, 12. Jov 12, 16. Otkr. 20, 7.
  33. Tada iziđoše đavoli iz čovjeka i uđoše u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se.
  34. A kad vidješe svinjari što bi, pobjegoše i javiše u gradu i po selima.
  35. I iziđoše ljudi da vide šta je bilo, i dođoše k Isusu, i nađoše čovjeka iz koga đavoli bijahu izišli a on sjedi obučen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplašiše se. Jovan 11, 11. Jovan 11, 13.
  36. A oni što su vidjeli kazaše im kako se iscijeli bijesni.
  37. I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplašili. A on uljeze u lađu i otide natrag. 5.Moj. 5, 25. 1.Sam. 6, 20. 1.Sam. 16, 4. 2.Sam. 6, 9. Jov 21, 14. Mat. 8, 34. Mar. 1, 24. Luka 4, 34.
  38. Čovjek pak iz koga iziđoše đavoli moljaše da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreći:Psal. 103, 1. Psal. 116, 12. Mar. 5, 18. Luka 7, 44. Luka 18, 43.
  39. Vrati se kući svojoj, i kazuj šta ti učini Bog. I otide propovijedajući po svemu gradu šta mu Isus učini.
  40. A kad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svi očekivahu. Mar. 5, 21.
  41. I gle, dođe čovjek po imenu Jair, koji bješe starješina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše ga da uđe u kuću njegovu; Mat. 9, 18. Mar. 5, 22.
  42. Jer u njega bješe jedinica kći od dvanaest godina, i ona umiraše. A kad iđaše Isus, turkaše ga narod.
  43. I bješe jedna bolesna žena od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izliječiti, 3.Moj. 15, 25. Mat. 9, 20.
  44. I pristupivši sastrag dotače se skuta od haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njezine. Mar. 5, 27. Dela. 5, 15. Dela. 19, 12.
  45. I reče Isus: ko je to što se dotače mene? A kad se svi odgovarahu, reče Petar i koji bijahu s njim: učitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kažeš: ko je to što se dotače mene?
  46. A Isus reče: neko se dotače mene; jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene. Mat. 5, 30. Luka 5, 17.
  47. A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drkćući, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi.
  48. A on joj reče: ne boj se, kćeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.
  49. Dok on još govoraše dođe neko od kuće starješine zborničkoga govoreći mu: umrije kći tvoja, ne trudi učitelja. Mar. 5, 35.
  50. A kad ču Isus, odgovori mu govoreći: ne boj se, samo vjeruj, i oživljeće. 2.Dnev. 20, 20. Mar. 5, 36. Rim. 4, 17.
  51. A kad dođe u kuću, ne dade nijednome ući osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojčina oca i matere.
  52. A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reče: ne plačite, nije umrla nego spava. Jovan 11, 11. Jovan 11, 13.
  53. I potsmijevahu mu se znajući da je umrla.
  54. A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreći: djevojko! ustani! Luka 7, 14. Jovan 11, 43.
  55. I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede. Psal. 33, 9.
  56. I diviše se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta je bilo. Mat. 8, 4. Mar. 5, 43.