1. A kad svrši sve riječi svoje pred narodom, dođe u Kapernaum.
2. U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio. Mat. 8, 5.
3. A kad ču za Isusa, posla k njemu starješine Judejske moleći ga da bi došao da mu iscijeli slugu.
4. A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreći: dostojan je da mu to učiniš;
5. Jer ljubi narod naš, i načini nam zbornicu.
6. A Isus iđaše s njima. I kad već bijahu blizu kuće, posla kapetan k njemu prijatelje govoreći mu: Gospode! ne trudi se, jer nijesam dostojan da uđeš pod moju strehu;
7. Zato i ne držah sebe dostojna da ti dođem, nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj.
8. Jer i ja sam čovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide; i drugome: dođi, i dođe; i sluzi svojemu: učini to, i učini.
9. A kad to ču Isus, začudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za njim reče: kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh. Rim. 3, 1. Rim. 9, 4.
10. I vrativši se poslani nađoše bolesnoga slugu zdrava.
11. I potom iđaše u grad koji se zove Nain, i s njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda.
12. Kad se približiše k vratima gradskijem, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica i naroda iz grada mnogo iđaše s njom. Amos 8, 10.
13. I vidjevši je Gospod sažali mu se za njom, i reče joj: ne plači. Plač. 3, 32. Jovan 11, 33. Jovan 11, 35. Jevr. 4, 15.
14. I pristupivši prihvati za sanduk; a nosioci stadoše, i reče: momče! tebi govorim, ustani. 1.Car. 17, 21. Jov 14, 12. Jov 14, 14. Luka 8, 54. Jovan 11, 43. Dela. 9, 40. Rim. 4, 17. Ef. 5, 14.
15. I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj.
16. A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govoreći: veliki prorok iziđe među nama, i Bog pohodi narod svoj. 2.Moj. 4, 31. Psal. 106, 4. Luka 1, 65. Luka 1, 68. Luka 24, 19. Jovan 4, 19. Jovan 6, 14. Jovan 7, 40. Jovan 9, 17. Dela. 2, 22. Dela. 7, 37.
17. I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini.
18. I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo. Mat. 11, 2.
19. I dozvavši Jovan dva od učenika svojijeh posla ih k Isusu govoreći: jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? Jezek. 21, 32. Jezek. 34, 23. Jezek. 34, 29. Dan. 9, 24. Mih. 5, 2. Agej 2, 7. Zah. 9, 9. Mal. 3, 1.
20. Došavši pak ljudi k njemu rekoše: Jovan krstitelj posla nas k tebi govoreći: jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?
21. A u taj čas iscijeli mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid.
22. I odgovarajući Isus reče im: idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi čiste se, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima propovijeda se jevanđelje. Isa. 29, 18. Isa. 35, 5. Isa. 42, 6. Isa. 61, 1. Sof. 3, 12. Mat. 11, 4. Luka 4, 18. Jak. 2, 5.
23. I blago onome koji se ne sablazni o mene.
24. A kad otidoše učenici Jovanovi, poče narodu govoriti za Jovana: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar? Mat. 11, 7.
25. Šta ste dakle izišli da vidite? Čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskijem su dvorovima.
26. Šta ste dakle izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka;
27. Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto ja šaljem anđela svojega pred licem tvojijem koji će pripraviti put tvoj pred tobom. Isa. 40, 3. Mal. 3, 1. Luka 1, 16. Luka 1, 76. Jovan 1, 23.
28. Jer vam kažem: nijedan između rođenijeh od žena nije veći prorok od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu Božijemu veći je od njega.
29. I svi ljudi koji slušahu i carinici opravdaše Boga, i krstiše se krštenjem Jovanovijem; Mat. 3, 5. Luka 3, 12.
30. A fariseji i književnici odbaciše svjet Božij za njih, i ne htješe da ih on krsti. Dela. 20, 27.
31. A Gospod reče: kakvi ću kazati da su ljudi ovoga roda? I kakvi su?Mat. 11, 16.
32. Oni su kao djeca koja sjede po ulicama i dozivaju jedno drugo i govore: svirasmo vam, i ne igraste, žalismo vam se, i ne plakaste. Zah. 8, 5.
33. Jer dođe Jovan krstitelj koji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kažete: đavo je u njemu; Mat. 3, 4. Luka 1, 15.
34. Dođe sin čovječij koji i jede i pije, a vi kažete: gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima.
35. I opravdaše premudrost sva djeca njezina. Mat. 11, 19. 1.Kor. 1, 23.
36. Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu sjede za trpezu.Mat. 26, 6. Jovan 11, 2.
37. I gle, žena u gradu koja bješe grješnica doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese sklenicu mira; Luka 8, 2.
38. I stavši sastrag kod nogu njegovijeh plakaše, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirom. Zah. 12, 10.
39. A kad vidje farisej koji ga je dozvao, reče u sebi govoreći: da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče: jer je grješnica. Luka 15, 2.
40. I odgovarajući Isus reče mu: Simone! imam ti nešto kazati. A on reče: učitelju! kaži.
41. A Isus reče: dvojica bijahu dužni jednome dužniku, jedan bješe dužan pet stotina dinara a drugi pedeset. Mat. 18, 28.
42. A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji će ga od njih dvojice većma ljubiti. Psal. 32, 1. Psal. 51, 1. Psal. 103, 3. Isa. 1, 18. Isa. 43, 25. Isa. 44, 22. Dan. 9, 18.
43. A Simon odgovarajući reče: mislim onaj kome najviše pokloni. A on mu reče: pravo si sudio.
44. I okrenuvši se k ženi reče Simonu: vidiš li ovu ženu? Ja uđoh u tvoju kuću, ni vode mi na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr. 1.Moj. 18, 4. 1.Tim. 5, 10. Jak. 2, 3.
45. Cjeliva mi nijesi dao; a ona otkako uđoh ne presta cjelivati mi nogu. 1.Moj. 29, 11. Mat. 26, 48. 1.Kor. 16, 20.
46. Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge. Psal. 23, 5. Psal. 45, 7. Psal. 92, 10. Prop. 9, 8.
47. Zato kažem ti: opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav. Jovan 21, 7. 1.Tim. 1, 14.
48. A njoj reče: opraštaju ti se grijesi. Mat. 9, 2. Mar. 2, 5.
49. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: ko je ovaj što i grijehe oprašta? Isa. 53, 3. Mat. 9, 3.
50. A ženi reče: vjera tvoja pomože ti; idi s mirom. Mat. 9, 22. Mar. 5, 34. Luka 8, 48. Luka 17, 19. Luka 18, 42.