1. Skupite se iz Jerusalima, sinovi Venijaminovi, i u Tekuji zatrubite u trubu, i podignite znak ognjen nad Vet-Akeremom, jer se vidi zlo od sjevera i velika pogibao. Isu. 18, 28. Sud. 1, 21. Nem. 3, 14.
2. Učinih kćer Sionsku da je kao lijepa i nježna djevojka.
3. K njoj će doći pastiri sa stadima svojim, razapeće oko nje šatore, svaki će opasti svoje mjesto. 2.Car. 25, 1.
4. Spremite rat na nju, ustanite da udarimo u podne. Teško nama, jer dan naže, i sjenke večernje oduljaše. Joil 3, 9.
5. Ustanite da udarimo obnoć i razvalimo dvorove njezine.
6. Jer ovako govori Gospod nad vojskama: sijecite drva, i načinite opkope prema Jerusalimu; to je grad koji treba pohoditi; koliki je god, nasilje je u njemu. 2.Car. 21, 16. Isa. 37, 33. Dan. 11, 15.
7. Kao što izvor toči vodu svoju, tako on toči zloću svoju; nasilje i otimanje čuje se u njemu, preda mnom su jednako bolovi i rane. Psal. 55, 9. Jer. 20, 8. Jezek. 7, 11. Mih. 7, 2.
8. Popravi se, Jerusalime, da se ne otrgne duša moja od tebe, da te ne obratim u pustinju, u zemlju gdje se ne živi. Jezek. 23, 18. Os. 9, 12.
9. Ovako govori Gospod nad vojskama: ostatak će se Izrailjev pabirčiti kao vinova loza. Turaj ruku svoju kao berač u kotarice. Jer. 11, 23.
10. Kome ću govoriti i svjedočiti da čuju? Gle, uho im je neobrezano, te ne mogu čuti; gle, riječ je Gospodnja njima potsmijeh, nije im mila. 2.Moj. 6, 12. Isa. 28, 9. Jer. 7, 26. Jer. 20, 8. Luka 11, 45. Dela. 7, 51. 2.Tim. 4, 3.
11. Zato sam pun gnjeva Gospodnjega; iznemogoh ustežući ga; prosuću ga na djecu po ulicama i na sabrane mladiće, i čovjek i žena uhvatiće se, i stari i vremeniti. Jer. 16, 3. Jezek. 3, 3. Jezek. 3, 14.
12. I kuće će njihove pripasti drugima, i njive i žene, kad mahnem rukom svojom na stanovnike ove zemlje, veli Gospod. Jer. 8, 10. Jer. 38, 22. Sof. 1, 13.
13. Jer od maloga do velikoga svi se dadoše na lakomstvo, i prorok i sveštenik, svi su varalice. Isa. 56, 11. Jer. 42, 1. Mih. 3, 5.
14. I liječe rane kćeri naroda mojega ovlaš, govoreći: mir, mir; a mira nema. Jezek. 13, 10. Mih. 3, 5.
15. Eda li se postidješe što činiše gad? Niti se postidješe niti znaju za stid; zato će popadati među onima koji padaju; kad ih pohodim, popadaće, veli Gospod. Jer. 3, 3.
16. Gospod reče ovako: stanite na putovima i pogledajte, i pitajte za stare staze, koji je put dobar, pa idite po njemu, i naći ćete mir duši svojoj. A oni rekoše: nećemo da idemo.Isa. 28, 12. Jer. 18, 15. Jer. 31, 21. Mal. 4, 4. Mat. 11, 29. Mat. 19, 8. Luka 16, 29.
17. I postavih vam stražare govoreći: pazite na glas trubni. A oni rekoše: nećemo da pazimo. Isa. 21, 11. Jer. 25, 4. Jezek. 33, 4. Avak. 2, 1.
18. Zato čujte, narodi, i poznaj, zbore, što je među njima.
19. Čuj, zemljo! evo ja ću pustiti zlo na ovaj narod, plod misli njihovijeh, jer ne paze na moje riječi, i odbaciše zakon moj.Prič. 1, 31. Jer. 11, 10.
20. Što će mi tamjan, što dolazi iz Save, i dobri cimet iz daleke zemlje? Žrtve vaše paljenice nijesu mi ugodne, niti su mi prinosi vaši mili. Isa. 1, 11. Isa. 60, 6. Isa. 66, 3.
21. Zato ovako govori Gospod: evo ja ću metnuti ovom narodu smetnje, o koje će se spotaći i ocevi i sinovi, susjed i prijatelj mu, i poginuće. Jov 5, 12. Isa. 8, 14. Jer. 13, 16.
22. Ovako govori Gospod: evo narod će doći iz zemlje sjeverne, i velik će narod ustati od krajeva zemaljskih. Jer. 13, 20. Jer. 50, 41.
23. Luk i koplje nosiće, žestoki će biti i nemilostivi, glas će im bučati kao more, i jahaće na konjma, spremni kao junaci da se biju s tobom, kćeri Sionska. Psal. 74, 4. Isa. 5, 30.
24. Kad čujemo glas o njemu, klonuće nam ruke, tuga će nas spopasti i bolovi kao porodilju. Psal. 48, 6. Isa. 21, 3. Jer. 4, 31. Jer. 13, 21. Jer. 30, 6. Jer. 49, 24.
25. Ne izlazite u polje, i putem ne idite, jer je mač neprijateljev i strah unaokolo. Sud. 5, 6.
26. Kćeri naroda mojega, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu, žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko, jer će brzo doći na nas zatirač. Jov 2, 8. Isa. 32, 11. Jer. 4, 8. Jer. 25, 34. Jezek. 27, 30. Mih. 1, 10. Zah. 12, 10. Luka 7, 12.
27. Postavih te da si stražara i grad narodu mom da doznaješ i izviđaš put njihov.
28. Svi su odmetnici nad odmetnicima, idu te opadaju, mjed su i gvožđe, svi su pokvareni. Jezek. 22, 18.
29. Izgorješe mjehovi, oganj sažeže olovo, uzalud se pretapa, jer se zla ne mogu odlučiti.
30. Oni će se zvati srebro lažno, jer ih Gospod odbaci. Os. 9, 17. Zah. 11, 8.