1. A kad se ljudi počeše množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše.
2. Videći sinovi Božji kćeri čovječije kako su lijepe uzimaše ih za žene koje htješe. 5.Moj. 7, 3. Jov 1, 6. 2.Kor. 6, 18.
3. A Gospod reče: neće se duh moj dovijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto i dvadeset godina.Psal. 78, 39. Luka 19, 42. Gal. 5, 16. 1.Pet. 3, 20.
4. A bijaše tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kćerima čovječijim, pa im one rađahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu.
5. I Gospod videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle, 1.Moj. 2, 21. 5.Moj. 29, 19. Jov 22, 15. Mat. 15, 19. Rim. 1, 28. Rim. 6, 20.
6. Pokaja se Gospod što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu. 4.Moj. 23, 19. 1.Sam. 15, 11. 1.Sam. 15, 29. Isa. 63, 10. Ef. 4, 30.
7. I reče Gospod: hoću da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od čovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.
8. Ali Noje nađe milost pred Gospodom. 1.Moj. 19, 19. 2.Moj. 33, 12. Luka 1, 30. Dela. 7, 46.
9. Ovo su događaji Nojevi: Noje bješe čovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje.
10. I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta.
11. A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja.
12. I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji. Psal. 14, 2. Psal. 33, 13.
13. I reče Bog Noju: kraj svakome tijelu dođe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoću da ih zatrem sa zemljom. Jezek. 7, 2. Amos 8, 2. 1.Pet. 4, 7.
14. Načini sebi kovčeg od drveta gofera, i načini pregratke u kovčegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja.
15. I načini ga ovako: u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;
16. Pusti dosta svjetlosti u kovčeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovčegu sa strane; i načini ga na tri boja: donji, drugi i treći.
17. Jer evo pustiću potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve će izginuti. Rim. 5, 12. Rim. 5, 14. 2.Pet. 2, 5.
18. Ali ću s tobom učiniti zavjet svoj: i ući ćeš u kovčeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom.
19. I od svega živa, od svakoga tijela, uzećeš u kovčeg po dvoje, da sačuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude.
20. Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se miče na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uđe s tobom, da ih sačuvaš u životu.
21. I uzmi sa sobom svega što se jede, i čuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima. 1.Moj. 1, 29. Psal. 104, 26.
22. I Noje učini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako učini. 1.Moj. 7, 5. Jevr. 11, 7.