ћир/lat
  1. I kao što bi određeno da idemo u Talijansku, predaše i Pavla i druge neke sužnje kapetanu, po imenu Juliju, od ćesareve čete. Dela. 25, 25.
  2. A kad uđosmo u lađu Adramitsku da plovimo u Azijska mjesta, otiskosmo se; i s nama bješe Aristarh Maćedonac iz Soluna. Dela. 19, 29. Dela. 20, 4. Kol. 4, 10.
  3. I drugi dan dođosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lijepo, i dopusti mu da odlazi k svojijem prijateljima i da ga poslužuju. Dela. 24, 23. Dela. 28, 16.
  4. I odande odvezavši se doplovismo u Kipar, jer vjetrovi bijahu protivni.
  5. I preplovivši pučinu Kilikijsku i Pamfilijsku dođosmo u Miru Likijsku.
  6. I ondje našavši kapetan lađu Aleksandrijsku koja plovi u Talijansku, metnu nas u nju. Dela. 28, 11.
  7. I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam vjetar ne dadijaše, doplovismo pod Krit kod Salmone.
  8. I jedva se vozeći pored kraja, dođosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, kod kojega blizu bješe grad Laseja.
  9. A pošto prođe mnogo vremena, i već plovljenje ne bijaše bez straha, jer i post već bješe prošao, svjetovaše Pavle
  10. Govoreći im: ljudi! vidim da će plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i lađe nego i duša našijeh.
  11. Ali kapetan posluša većma kormanoša i gospodara od lađe negoli Pavlove riječi.
  12. A ne budući pristanište zgodno za zimovnik, svjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doći do Finika, i ondje da zimuju u pristaništu Kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu. Dela. 11, 19. Dela. 21, 2.
  13. I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita.
  14. Ali ne zadugo potom dunu nasuprot njemu buran vjetar koji se zove Evroklidon. Jezek. 27, 26.
  15. A kad se lađa ote, i ne mogaše se vjetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas.
  16. A kad prođosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati čamac,
  17. Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozdo za lađu; a bojeći se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo.Dela. 27, 29.
  18. A kad nam veoma dosađivaše bura sjutradan izbacivahu tovare. Jona 1, 5.
  19. I u treći dan svojima rukama izbacismo alat lađarski. Jona 1, 5.
  20. A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, bijaše propao sav nad da ćemo se izbaviti.
  21. I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reče: trebaše dakle, o ljudi! poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i štete. Dela. 27, 44.
  22. I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer nijedna duša od vas neće propasti osim lađe;
  23. Jer u ovu noć stade preda me anđeo Boga kojega sam ja i kome služim, Psal. 25, 14. Psal. 143, 12. Dan. 3, 28. Amos 3, 7. Jovan 12, 26. Dela. 5, 19. Dela. 23, 11. Rim. 1, 9. Rim. 6, 22. 2.Tim. 1, 3. Jevr. 1, 13.
  24. Govoreći: ne boj se, Pavle! valja ti doći pred ćesara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom. 1.Moj. 18, 23. 1.Moj. 18, 30. 1.Moj. 19, 29. Jov 42, 8. Isa. 6, 13. Isa. 41, 10. Isa. 41, 14. Isa. 43, 1. Dela. 19, 21. Dela. 23, 11. Dela. 25, 11. Dela. 27, 44. Jak. 1, 16.
  25. Zato ne bojte se, ljudi; jer vjerujem Bogu da će tako biti kao što mi bi rečeno. 4.Moj. 23, 19. 2.Dnev. 20, 20. Luka 1, 12. Tit. 1, 2.
  26. Ali valja nam doći na jedno ostrvo. Dela. 28, 1.
  27. A kad bi četrnaesta noć, i mi se u ponoći plavljasmo po Adrijanskoj pučini, pomisliše lađari da se približuju k nekakvoj zemlji.
  28. I izmjerivši dubinu nađoše dvadeset hvati; i prošavši malo opet izmjeriše, i nađoše petnaest hvati.
  29. Onda bojeći se da kako ne udare na prudovita mjesta baciše sa stražnjega kraja lađe četiri lengera, pa se moljasmo Bogu da svane. Dela. 27, 40.
  30. A kad lađari gledahu da pobjegnu iz lađe, i spustiše čamac u more izgovarajući se kao da hoće s prednjega kraja da spuste lengere,
  31. Reče Pavle kapetanu i vojnicima: ako ovi ne ostanu u lađi, vi ne možete živi ostati. Isa. 38, 21. Mat. 4, 7.
  32. Tada vojnici odrezaše uža na čamcu i pustiše ga te pade.
  33. A kad šćaše da svane, moljaše Pavle sve da jedu, govoreći: četrnaesti je dan danas kako čekate i ne jedući živite ništa ne okusivši.
  34. Zato vas molim da jedete: jer je to za vaše zdravlje. A ni jednome od vas dlaka s glave neće otpasti. 1.Sam. 14, 45. 1.Car. 1, 52. Mat. 10, 30. Luka 12, 7.
  35. I rekavši ovo uze hljeb, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši stade jesti. 1.Sam. 9, 13. Mat. 15, 36. Mar. 8, 6. Jovan 6, 11. Rim. 14, 6.
  36. Onda se svi razveselivši i oni jedoše.
  37. A u lađi bijaše nas duša svega dvjesta i sedamdeset i šest. Dela. 2, 41. Rim. 13, 1. 1.Pet. 3, 20.
  38. I nasitivši se jela, oblakšaše lađu izbacivši pšenicu u more. Jov 2, 4. Jona 1, 5. Mat. 6, 25.
  39. A kad bi dan ne poznavahu zemlje; nego ugledaše nekakav zaliv s pijeskom, na koji se dogovoriše, ako bude moguće, da izvuku lađu.
  40. I podignuvši lengere vožahu se po moru, i odriješivši uža na krmama, i raširivši malo jedro prema vjetriću koji duhaše, vožasmo se kraju. Jak. 3, 4.
  41. A kad dođosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasadi se lađa; i prednji kraj, koji se nasadi, osta tvrd da se ne može pomaknuti, a krma se razbijaše od sile valova. 2.Kor. 11, 25.
  42. A vojnici se dogovoriše da pobiju sužnje, da koji ne ispliva i ne uteče. Prič. 1, 16. Prop. 9, 3. Isa. 59, 7. Mar. 15, 15. Rim. 3, 15.
  43. Ali kapetan želeći sačuvati Pavla zabrani njihov dogovor, i zapovjedi onima koji znadu plivati da iskoče najprije, i da iziđu na zemlju; Psal. 34, 17. Psal. 34, 19. Prič. 16, 7. Dela. 23, 10. 2.Pet. 2, 9.
  44. A ostali jedni na daskama a jedni na čemu od lađe. I tako iziđoše svi živi na zemlju. Psal. 107, 30.