ћир/lat
  1. I uđe opet u Kapernaum poslije nekoliko dana; i ču se da je u kući. Mat. 9, 1. Luka 5, 18.
  2. I odmah skupiše se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se sprate; i kazivaše im riječ. Isa. 61, 1. Mat. 5, 2. Mar. 6, 32. Luka 8, 1. Ef. 2, 17. Jevr. 2, 3.
  3. I dođoše k njemu s uzetijem koga nošaše četvoro. Mar. 6, 54.
  4. I ne mogući približiti se k njemu od naroda otkriše kuću gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome uzeti ležaše.
  5. A Isus vidjevši vjeru njihovu reče uzetome: sinko! opraštaju ti se grijesi tvoji. 1.Moj. 22, 12. Psal. 103, 3. Isa. 53, 11. Luka 7, 47. Jevr. 4, 13.
  6. A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojima:
  7. Šta ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? Jov 14, 4. Psal. 130, 4. Isa. 43, 25. Rim. 8, 33.
  8. I odmah razumjevši Isus duhom svojijem da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: što tako pomišljate u srcima svojijem? 1.Sam. 16, 7. 1.Dnev. 29, 17. Psal. 7, 9. Psal. 139, 1. Jer. 17, 10. Mat. 9, 4. Jevr. 4, 13. Otkr. 2, 23.
  9. Što je lakše? reći uzetome: opraštaju ti se grijesi? ili reći: ustani i uzmi odar svoj, i hodi? Mat. 9, 5. Luka 5, 23.
  10. No da znate da vlast ima sin čovječij na zemlji opraštati grijehe, (reče uzetome:) Isa. 53, 11. Dan. 7, 13.
  11. Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma. Jovan 5, 9.
  12. I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreći: nigda toga vidjeli nijesmo. Psal. 33, 9.
  13. I iziđe opet k moru; i sav narod iđaše k njemu, i učaše ih. Mat. 9, 9.
  14. I prolazeći vidje Leviju Alfejeva gdje sjedi na carini, i reče mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim. Luka 5, 27.
  15. I kad sjeđaše Isus za trpezom u kući njegovoj, i carinici i grješnici mnogi sjeđahu s njim i s učenicima njegovijem: jer ih bijaše mnogo koji iđahu za njim.
  16. A književnici i fariseji vidjevši ga gdje jede s carinicima i s grješnicima govorahu učenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jede i pije? Isa. 65, 5.
  17. I čuvši Isus reče im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nijesam došao da dozovem pravednike no grješnike na pokajanje. Mat. 9, 12. Mat. 18, 11. Luka 5, 31. Luka 15, 7. Luka 19, 10. 1.Tim. 1, 15.
  18. I bijahu učenici Jovanovi i farisejski koji pošćahu; i dođoše i rekoše mu: zašto učenici Jovanovi i farisejski poste a tvoji učenici ne poste? Mat. 9, 14. Luka 5, 33.
  19. I reče im Isus: eda li mogu svatovi postiti dok je ženik s njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti. Psal. 45, 1. Psal. 45, 15. Pesma 1, 4. Isa. 54, 5. Mat. 22, 2. Jovan 3, 29. 2.Kor. 11, 2. Ef. 5, 25. Ef. 5, 32. Otkr. 19, 7. Otkr. 21, 1.
  20. Nego će doći dni kad će se oteti od njih ženik, i tada će postiti u one dne.
  21. I niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu; inače će odadrijeti nova zakrpa od staroga, i gora će rupa biti. Luka 5, 36.
  22. I niko ne ljeva nova vina u mjehove stare; inače novo vino prodre mjehove, i vino se prolije, i mjehovi propadnu; nego novo vino u nove mjehove ljevati treba.
  23. I dogodi mu se da iđaše u subotu kroz usjeve, i učenici njegovi trgahu putem klasje. 5.Moj. 23, 25. Mat. 12, 1. Luka 6, 1.
  24. I fariseji govorahu mu: gledaj, zašto čine u subotu što ne valja?
  25. A on reče im: nijeste li nikad čitali šta učini David kad mu bi do nevolje i ogladnje s onima što bijahu s njim? 1.Sam. 21, 6.
  26. Kako uđe u Božiju kuću pred Avijatarom poglavarom svešteničkijem i hljebove postavljene pojede kojijeh ne bijaše slobodno nikome jesti osim sveštenika, i dade ih onima koji bijahu s njim? 2.Moj. 25, 30. 2.Moj. 29, 32. 3.Moj. 24, 9.
  27. I govoraše im: subota je načinjena čovjeka radi, a nije čovjek subote radi.
  28. Dakle je gospodar sin čovječij i od subote. Mat. 12, 8. Ef. 1, 20. 1.Pet. 3, 22.