I vojnici spletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnu haljinu,
Mat. 27, 27.
I govorahu: zdravo, care Judejski! i bijahu ga po obrazima.
Onda Pilat iziđe opet napolje, i reče im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice.
Jovan 18, 38.2.Kor. 5, 21.
A Isus iziđe napolje pod vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I reče im Pilat: evo čovjeka!
A kad ga vidješe glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: raspni ga, raspni. Pilat im reče: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.
Dela. 3, 13.
Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreći: ako ovoga pustiš nijesi prijatelj ćesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se ćesaru.
Luka 23, 2.Jovan 11, 50.Dela. 17, 7.
Pilat dakle čuvši ovu riječ izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata.
A bješe petak uoči pashe oko šestoga sahata; i Pilat reče Jevrejima: evo car vaš.
Mat. 27, 62.
A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reče: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenički: mi nemamo cara osim ćesara.
1.Moj. 49, 10.Os. 3, 4.
Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus Nazarećanin car Judejski.Mat. 27, 37.
I onaj natpis čitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grčki, Latinski.
A Jevrejski glavari sveštenički govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reče: ja sam car Judejski.
Pilat odgovori: što pisah pisah.
A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna.
Dela. 12, 4.
Onda rekoše među sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome će dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje među sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako učiniše.Psal. 22, 18.Mat. 27, 35.Mar. 15, 24.
A budući da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu (jer bijaše veliki dan ona subota), Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.
2.Moj. 12, 18.5.Moj. 21, 23.Mar. 15, 42.
Onda dođoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim.
A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni;
2.Moj. 12, 45.
Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda.
Zah. 13, 1.