ћир/lat
  1. Kaza im pak i priču kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži, 1.Moj. 32, 9. Psal. 55, 16. Luka 11, 5. Luka 11, 8. Rim. 12, 12. Ef. 6, 18. Fil. 4, 6. Kol. 4, 2.
  2. Govoreći: u jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiđaše.
  3. A u onome gradu bijaše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreći: ne daj me mojemu suparniku.
  4. I ne šćadijaše zadugo. A najposlije reče u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim,
  5. No budući da mi dosađuje ova udovica, odbraniću je, da mi jednako ne dolazi i ne dosađuje. Sud. 16, 16. Luka 11, 8.
  6. Tada reče Gospod: čujte šta govori nepravedni sudija.
  7. Akamoli Bog neće odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noć? 1.Sam. 24, 13. Jer. 20, 12. Luka 11, 13. Luka 21, 29. 2.Sol. 1, 6.
  8. Kažem vam da će ih odbraniti brzo. Ali sin čovječij kad dođe hoće li naći vjeru na zemlji? Prič. 20, 6. Jevr. 10, 37. 2.Pet. 3, 8.
  9. A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza priču ovu: Prič. 30, 12. Luka 10, 29. Jovan 9, 28. Rim. 14, 3. Fil. 3, 4.
  10. Dva čovjeka uđoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik.Mat. 21, 12.
  11. Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljubočinci, ili kao ovaj carinik.Psal. 135, 2. Isa. 1, 15. 2.Kor. 10, 12. Otkr. 3, 17.
  12. Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam.
  13. A carinik izdaleka stajaše, i ne šćaše ni očiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreći: Bože! milostiv budi meni grješnome. Psal. 40, 12. Luka 23, 48.
  14. Kažem vam da ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziće se; a koji se sam ponižuje podignuće se. Jov 22, 29. Isa. 2, 11. Jak. 4, 6. 1.Pet. 5, 5.
  15. Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe učenici, zaprijetiše im. Mat. 19, 12. Mat. 19, 13.
  16. A Isus dozvavši ih reče: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. Prič. 8, 17. 1.Kor. 14, 20.
  17. I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega.
  18. I zapita ga jedan knez govoreći: učitelju blagi! šta da učinim da naslijedim život vječni? Mat. 19, 16.
  19. A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
  20. Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; poštuj oca svojega i mater svoju.2.Moj. 20, 12. 5.Moj. 5, 16. Rim. 13, 9. Ef. 6, 2. Kol. 3, 20.
  21. A on reče: sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
  22. A kad to ču Isus reče mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i hajde za mnom. Mat. 6, 19. 1.Tim. 6, 19.
  23. A kad on ču to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat.
  24. A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reče: kako je teško ući u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo! 5.Moj. 6, 10. Psal. 10, 3. Prič. 11, 28. 1.Tim. 6, 9. Jak. 2, 5.
  25. Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.
  26. A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti?
  27. A on reče: što je u ljudi nemoguće u Boga je moguće. 1.Moj. 18, 14. Jov 42, 2. Jer. 32, 17. Zah. 8, 6.
  28. A Petar reče: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo. Mat. 19, 27.
  29. A on im reče: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega, 5.Moj. 33, 9.
  30. Koji neće primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vječni. Jov 42, 10. Otkr. 2, 17.
  31. Uze pak dvanaestoricu i reče im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za sina čovječijega. Psal. 22, 1. Psal. 22, 29. Isa. 53, 1. Isa. 53, 10. Mat. 16, 21. Mat. 20, 17. Mar. 10, 33.
  32. Jer će ga predati neznabošcima, i narugaće mu se, i ružiće ga, i popljuvaće ga, Mat. 27, 2. Luka 23, 1. Jovan 18, 28. Dela. 3, 13.
  33. I biće ga, i ubiće ga; i treći dan ustaće.
  34. I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza. Mar. 9, 32. Luka 2, 50. Jovan 10, 6. Jovan 12, 16.
  35. A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeđaše kraj puta proseći. Mat. 20, 29. Mar. 10, 46.
  36. A kad ču narod gdje prolazi zapita: šta je to?
  37. I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi.
  38. I povika govoreći: Isuse, sine Davidov! pomiluj me.
  39. I prijećahu mu oni što iđahu naprijed da ućuti; a on još više vikaše: sine Davidov! pomiluj me.
  40. I Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga Jevr. 2, 17.
  41. Govoreći: šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode! da progledam.
  42. A Isus reče: progledaj; vjera tvoja pomože ti. Luka 17, 19.
  43. I odmah progleda, i pođe za njim hvaleći Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga. Psal. 33, 9. Psal. 103, 1. Isa. 35, 5. Luka 5, 26. Luka 8, 38. Dela. 4, 21. 1.Pet. 2, 9.